Poštovane članice i članovi Hrvatskog centra za dramski odgoj, cijenjeni prijatelji i podržavatelji!

Kao što Vam je poznato, HCDO prošle je godine, na inicijativu našeg uglednog člana Nebojše Borojevića, pokrenuo i prvi put dodijelio nagrade za razvoj i doprinos dramskom odgoju u Hrvatskoj. Prošlogodišnji dobitnici bili su gđa. Ana Cvenić, naša istaknuta članica, dramska pedagoginja i učiteljica u mirovini iz Rokovaca-Andrijaševaca, koja je dobila nagradu za trajan doprinos dramskom odgoju u Hrvatskoj, te Istarsko narodno kazalište iz Pule koje je nagradu zaslužilo uspješnim pokretanjem i organiziranjem “Pulskog foruma – Festivala primijenjenog kazališta”.  Ohrabreno prošlogodišnjim odjecima dodjele ove naše nagrade predsjedništvo HCDO objavljuje:   

POZIV

ZA PREDLAGANJE KANDIDATA ZA NAGRADE I PRIZNANJA HCDO ZA 2010. GODINU

 cilju promicanja dramsko-odgojnog rada kao bitne sastavnice humanističkog odgoja djece i mladih, HCDO dodjeljuje nagrade i priznanja osobama te  skupinama, ustanovama i organizacijama za razvijanje te kvalitetan i uspješan odgojni dramski rad.

Nagrade se dodjeljuju za sljedeće oblike odgojnog dramskog rada:

                   I. s obzirom na ciljne skupine: dramski/kazališni odgojni rad s djecom, mladima i odraslima;

                 II. s obzirom na vrste dramskog izraza: dramski, lutkarski, govorni, mimski izraz;

               III. s obzirom na područja odgojno-obrazovnog rada:

• �
  • dramsko-pedagoški rad u nastavi;
  • dramsko-stvaralački rad u slobodnim aktivnostima unutar i izvan škola, dakle i u dramskim studijima, učeničkim domovima, centrima za kulturu i amaterskim KUD-ovima;
  • dramsko-terapijski rad;
  • djelatnost odgojnih kazališta –  što pretpostavlja interaktivni rad sa sudionicima (u što spada i forum-kazalište), a ne samo izvedbu predstave za publiku;

               IV.            oblikovanje metodike dramske pedagogije (članci, knjige, kurikuli, radionice i sl.);

                 V.            odgojne programe profesionalnih kazališta.

 HCDO dodjeljuje sljedeće nagrade:

a) Nagrada za trajni doprinos razvoju dramskog odgoja u Hrvatskoj

Nagradu mogu dobiti:

• osobe koje se bave dramskim odgojem više od 20 godina i koje su svojim radom, kvalitetom i uspjesima značajno pridonijele razvoju dramskog odgoja u Hrvatskoj;
• skupine, ustanove i organizacije (udruge, klubovi, škole, dramske družine, kazališta itd.) koje su u više od 20 godina postigle osobito zapažene rezultate u području dramskog odgoja i koje, osim toga, aktivno djeluju u trenutku dodjele nagrade.

 

b) Nagrada za doprinos razvoju dramskog odgoja u Hrvatskoj (moguće je dodijeliti nekoliko nagrada ).

Nagrade mogu dobiti:

• osobe koje su postigle osobito zapažene rezultate u protekloj ili nekoliko proteklih sezona odn. školskih godina u bilo kojem području dramskog odgoja;
• skupine, ustanove i organizacije koje su postigle osobito zapažene rezultate u protekloj ili nekoliko proteklih sezona odn. školskih godina u bilo kojem području dramskog odgoja.

 

c) Godišnja priznanja koja se dodjeljuju za najrazličitija postignuća u području dramskog odgoja u protekloj sezoni ili školskoj godini, npr. za segmente dramskog izraza (dramski tekst, likovnost predstave, režija, dramsko-pedagoško vodstvo, scenska glazba i sl.)  ili za uspješan stvaralački, stručni, metodički i organizacijski dramsko-odgojni rad u lokalnoj zajednici (županiji, regiji, gradu, ustanovi).

Prijedloge za nagrade i priznanja, koji moraju sadržavati životopis te podrobno obrazloženje za što i zbog čega se nekoga predlaže, mogu uputiti članovi Hrvatskog centra za dramski odgoj, kao i skupine, ustanove i organizacije koje se bave odgojnim dramskim radom. Predloženi kandidat/kandidatica mora se prethodno složiti s kandidaturom.

 

Prijedlozi se šalju e-poštom na adresu hcdo@hi.t-com.hr ili redovnom poštom na adresu: Hrvatski centar za dramski odgoj, Petrova 48a, 10000 Zagreb, (s naznakom „Prijedlog za nagrade i priznanja HCDO“).

 Prijedloge treba poslati najkasnije do 31. listopada 2010.

 Prijedloge će razmotriti povjerenstvo Centra u sastavu Nebojša Borojević, glumac, dramski pedagog i voditelj Kazališta Daska iz Siska, Aleksandar Bančić, dramski pedagog Dramskog studija Istarskog narodnog kazališta iz Pule i Vlado Krušić, dramski pedagog i voditelj Kazališnog studija mladih iz Varaždina.

 Nagrade i priznanja proglasit će se i dodijeliti 27. studenog 2010., na Međunarodni dan dramskog odgoja.

 [download id=”20″]

 

ZA KOGA?

Radionice su namijenjene kako iskusnijim voditeljima dramskog rada, tako i onima koji tek počinju s takvim radom ili se naprosto zanimaju za dramsko-scenski odgojni rad.

Također, radionice su otvorene ne samo članovima HCDO-a, nego i nečlanovima.

Prednost sudjelovanja imat će sljedeći sudionici:

– članovi HCDO s uredno plaćenom članarinom,

– svi oni koji se ranije prijave (jer je broj mjesta ograničen).

 

CIJENA  pojedine radionice:

Članovi s uredno plaćenom članarinom         250 kn       

Članovi s neplaćenom članarinom                 350 kn                

Nečlanovi                                                       350 kn

 Plaćanje radionice (i članarine) može se izvršiti gotovinom po dolasku na radionicu ili prije toga općom uplatnicom na žiro-račun 2340009-1100135102, Privredna banka Zagreb (za HCDO). U potonjem slučaju molimo da uplatnicu pokažete pri dolasku na radionicu.

 [download id=”17″]

RADIONICA 1

POEZIJA NA POZORNICI
Dramaturška radionica

Voditeljica: Maja Sviben, dramaturginja i dramska pedagoginja, Zagreb

četvrtak, 2.9. – subota,  4.9.2010.             ujutro  10,00 – 14,00

 Poezija i drama, nekoć obje namijenjene javnom izvođenju, opstaju u bliskom suživotu već od samih početaka kazališta. Kako se kroz stoljeća mijenjala definicija pjesništva, tako se i dramska književnost sve više udaljavala od poezije, a poezija se, isključimo li oblike glazbenog kazališta, na današnjim pozornicama zadržala više u vizualnom aspektu nego u pjesničkoj riječi.

Upravo se tim aspektom bavi i ova radionica – ona postavlja pitanje što nam poezija može ponuditi kao ideju, smjernicu za stvaranje scenskih slika, atmosfersku uputu… Kroz niz igara i zadataka pokušat ćemo prilagoditi različite poetske tekstove tj. pripremiti ih za scensko izvođenje.

Pozabavit ćemo se pitanjima kao što su: koliko se smijemo odmaknuti od autorova teksta, na koje ga se sve načine može preformulirati, i kako izbjeći predstavu koja je puka ilustracija, što je niz pitanja koji se postavlja ne samo kad je riječ o prilagodbi poezije, već bilo kojoj vrsti  prilagodbe za pozornicu.

Radionica provodi sudionike kroz različite dijelove procesa prilagodbe, od odabira prikladnog poetskog teksta za prilagodbu, preko istraživanja onog što predložak nudi (teme i motive, ritmičke značajke, pjesničke slike…) do osmišljavanja scenskih izvedbi.

 Maja Sviben apsolventica je dramaturgije na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, a već se niz godina bavi dramskim pisanjem i dramskom pedagogijom. Članica je Dramskog studija Tirena u okviru kojeg je oblikovala i sudjelovala u realizaciji niza projekata odgojnog kazališta, vodila dramske skupine te radionice u okviru Kazališnog kampa u Pazinu. Dobitnica je Nagrade „Marin Držić“ za tekst Točka izvorišta 2004. Tekst je 2006. izveden u režiji Marija Kovača i produkciji KUFERa. Kao dramaturginja surađivala je s Kazalištem Mala scena, Muzičkim biennaleom, Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu i Studijem za suvremeni ples. Uz redateljicu Noru Krstulović, s kojom autorski potpisuje niz predstava i performansa, suosnivačica je umjetničkog kolektiva SKROZ. Od 2007. radi za Teatar.hr, web portal posvećen kazalištu.

 

 RADIONICA 2

„O ČEMU RADI GLUMA…“ – UVOD U SHAKESPEAREA

Voditeljica: Grozdana Lajić Horvat, dramska pedagoginja, Zagreb

četvrtak, 2.9. – subota,  4.9.2010.            ujutro  10,00 – 14,00

 Radionica će prikazati kako s mladima raditi na tekstu klasika Williama Shakespearea. U vrijeme brzih i gustih tehnologija, Shakespeareov se tekst tinejdžerima obično čini vrlo dalek, nerazumljiv, spor i dosadan, no vidjet ćemo da Shakespeareovi tekstovi upravo tinejdžerima mogu biti neobično bliski i da ih se mogu ticati više nego što oni misle. Osim pronalaženja osobnog kontakta s Shakespeareom i  metodičke razrade samog procesa, radionica će potaknuti oblikovanje mogućih redateljskih interpretacija te naklonost prema Shakespeareovom bogatom jeziku. U radu će se koristiti prizori iz „Romea i Julije“, „Hamleta“, „Sna Ivanjske noći“ i „Na tri kralja“.

 Grozdana Lajić diplomirala je francuski jezik i opću informatologiju te apsolvirala studij teatrologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlena je kao dramska pedagoginja u Učilištu ZKM. Prevodi za kazalište s francuskog i engleskog. Od 1999. objavljivala kazališne kritike u Vijencu, a od 2002. vodi radionice u školama, udrugama i medijskim projektima. 2007. u Učilištu ZKM ostvaruje predstavu-mjuzikl Zabranjena vrata koja je na Festivalu hrvatskih kazališnih amatera proglašena najboljom.

 

RADIONICA 3

TIJELO, GLAS, GOVOR

Voditeljica: Marina Petković Liker, fonetičarka, redateljica i dramska pedagoginja, Zagreb

srijeda, 1.9.  –  petak, 3.9.2010.           popodne 15,00 – 19,00

 Govor na sceni traži aktivnost cijelog tijela. Polaznici će na radionici biti upoznati s mogućnostima razvoja glasa i njegova puta od tijela do govora, tj. kako ono što govorimo sa scene postaje ne samo čujno nego i razumljivo i zanimljivo te kako govor glumca može ostvariti komunikaciju s onima kojima je upućen. Rad u radionici obuhvatit će pripremu tijela za vokalnu aktivnost, govorno disanje, fonaciju, aktivaciju organskog glasa, artikulaciju, glasovnu i govornu ekspresivnost uz mogućnost transformacije te rad na tekstu kroz razvijanje govornih vrednota.

Uputa polaznicima: naučiti jedan kraći tekst napamet (poezija ili proza), doći u odjeći u kojoj se mogu slobodno kretati, ponijeti čarape i prostirke za rad na podu.

 Marina Petković Liker diplomirala fonetiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te kazališnu režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je i zaposlena kao asistentica na katedri scenskog govora. Radila kao asistentica na Umjetničkoj akademiji u Osijeku na kolegiju Glas, te na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu na kolegiju Lutkarstvo i scenska kultura. U Dramskom studiju Tirena i u Dramskom studiju učilišta ZKM radila kao dramski pedagog i pedagog glasa. Vodi radionice scenskog glasa i govora te zaštite glasa za nastavnike. Režirala je petnaestak predstava.

 

RADIONICA 4

UVOD U IMPRO-KAZALIŠTE

Voditeljica: Ivana Marijančić, dramska pedagoginja, Zagreb

srijeda, 1.9.  –  petak, 3.9.2010.         popodne 15,00 – 19,00

 Impro-kazalište prakticira se širom svijeta, a koriste ga ljudi svih profesija. Često se koristi za osnaživanje timskoga rada ili kao anti-stresna aktivnost u svijetu poslovnjaka. Impro-kazalište temelji se na improvizaciji, izvođače ne vodi napisani tekst, već njihova igra potpuno ovisi o suigri s partnerom. Impro-vježbe pomažu izvođačima da se oslobode uhodanih načina mišljenja, naučenog i krutog ponašanja te da  postupno otkriju u sebi dječju zaigranost, glumačku živahnost i spontanost. Vježbe imaju specifična pravila, ishod je nepoznat i dijeli se direktno sa partnerima i publikom.
Na radionici ćemo proći niz impro-vježbi iz raznih kategorija improvizacijskog kazališta, polaznici će naučiti osnovna pravila pomoću kojih impro-tim funkcionira i koja se mogu primijeniti u bilo kojoj situaciji rada sa skupinom. Radionica će završiti zabavnom natjecateljskom prezentacijom!
Radionica je namijenjena svima koji se žele okušati u ovoj kreativnoj i dinamičnoj aktivnosti te posebno onima koji impro-vježbe žele naučiti i iskoristiti u radu dramskih i socijalizacijskih skupina!

 Ivana Marijančić istaknuta je praktičarka metoda kazališta potlačenih. Kao dramska pedagoginja radi u Privatnoj osnovnoj školi “Kreativni razvoj” te u privatnoj Akademiji za menadžment Petar Zrinski, surađuje s Agencijom za odgoj i obrazovanje i redovito vodi edukativne dramsko-pedagoške radionice u Studiju Kubus u Zagrebu. Radionice je držala širom Hrvatske i u inozemstvu za mnoge udruge i projekte koji su svoje teme i programe odlučili prorađivati kroz dramski pristup.

[download id=”17″]

Popunjeni prijavni listić pošaljite redovnom ili e-poštom na adresu: HRVATSKI CENTAR ZA DRAMSKI ODGOJ, Petrova 48a, 10000 Zagreb
E-pošta: hcdo@hi.t-com.hr   ili   vladimir.krusic@zg.t-com.hr
Prijavu možete napraviti i usmeno na tel. 098/1924-679.

Od 2001. godine međunarodna zajednica kazalištaraca za djecu i mlade diljem svijeta 20. ožujka slavi kao Svjetski dan kazališta za djecu i mlade. Glavna svrha Svjetskog dana kazališta za djecu i mlade je privući pozornost šire javnosti na umjetnost kazališta za djecu i mlade. Događanja za vrijeme Svjetskog dana mogu biti posebne predstave, otvorene probe, predavanja, izložbe, članci u novinama i časopisima itd.. Događaji se prvenstveno organiziraju u ASSITEJ-nacionalnim centrima, kazalištima ili kazališnim organizacijama. 

Poruke za 2010. godinu napisali su Orna Porat, doajen izraelskog kazališta za djecu i mladež, direktorica i osnivačica Nacionalnog kazališta za djecu i mladež i profesor Wolfgang Schneider, predsjednik ASSITEJ International.

U ime Hrvatskog centra ASSITEJ poruku je napisala Marijana Nola, hrvatska dramatičarka, scenaristica i dramaturginja.

——————————————————————————————————————————————

Poruka Orne Porat

DREAMS OF THE HUMAN FAMILY

The things that shape us, our character, are the ones that are locked in our memory – endeavors and events we have experienced and which have become memories.The things we remember sometimes originate in our fellows’ desire to remember. Even events at whose center we ourselves stood reach our memory through the memory of others.We gathered them to ourselves from the memory of others, from stories they related to us.

Those with a rich imagination are even likely to remember things they have not experienced at all, but which through the power of that same imaginative memory became a real and well-remembered personal experience.In the theatre we find all of those memories of ours anew, the real ones and the ones that are figments of personal and collective memory.

That is the power of the theatre – the power to raise consciousness, associations, emotions, blocks of memory.The theatre is one of the most important art forms in the cultural life of human society, for it is engaged in all the spheres of human life.In children’s theatre, the young audience encounters not only a familiar reality, but also a new and still unfamiliar one. They absorb refreshing impressions and discover new possibilities – the formation of a new life experience.

The theatre deepens and enriches the child’s sensitivity by means of the renewed encounter with a familiar, close world that is known to him.
The theatre broadens the child’s horizons by helping him to soar on the wings of imagination to unknown, distant, strange and enchanted worlds. A visit to the theatre creates in the young audience an emotional and intellectual collective memory – vestiges of linguistic, visual and ideological associations.

In the theatre, the child relives not only his memories and personal dreams, but also memories and dreams of the human family, of his ancestors, of his nation, of the entire human race! Children’s theatre in our multicultural world has a special role to play in laying common cultural foundations that will bring the other closer: through its universal values it can convey a message of the beauty in human beings, and through acting express the secret of joy, childhood, longing and hope.

——————————————————————————————————————————–

Pismo Predsjednika ASSITEJ International – Profesora Wolfganga Schneidera 

 Poslušajte svi, gledajte ovamo, napravite mjesta za neovisno mišljenje – i posljednje ali ne i najmanje važno, uživajte svi! Uključite se u veselu pustolovinu – kad bi barem svatko to mogao.

Djeca su naša budućnost, a Kazalište za djecu je kreativna radionica za tu budućnost. U Kazalištu za djecu budućnost se istražuje: u pričama o svakodnevnom životu, u sklopu umjetničkog odgoja – kao škola gledanja, promatranja, društvenih maštarija.

Kazalište za odrasle dopire do maloga dijela svoje potencijalne publike. Kazalište za djecu dopire – u najboljemu slučaju – do svakoga, u sklopu školskih ili vrtićkih skupina.

No, nisu sve škole obuhvaćene, niti svi sudjeluju. Iz tog razloga treba nam više Kazališta za djecu kao prirodnog sastojka u dječjem odgoju i obrazovanju od samoga početka: pristup dramskim umjetnostima za djecu i mlade, mogućnost igre, glume, scenskog nastupa.

Kazalište djece i mladih za sve!

To je ono što moramo zagovarati na dan Kazališta za djecu i mlade u gotovo 100 zemalja svijeta, u više od 10.000 kazališta za djecu i mlade na svim kontinentima, za više od 1.000.000.000 djece i mladih na jugu i sjeveru, istoku i zapadu.

Samo naprijed – kazališni umjetnici širom svijeta! I pružite šansu promjeni!

————————————————————————————————————————————————————–

PORUKA ZA MEĐUNARODNI DAN KAZALIŠTA ZA DJECU I MLADE HRVATSKOG CENTRA ASSITEJ

Draga djeco,

Jeste li se ikada zapitali zašto volimo kazalište?

Zato što je zanimljivo i uzbudljivo? Zbog toga što ćemo u kazalištu čuti i vidjeti lijepe priče, naučiti nešto novo, zabaviti se, nasmijati?

Zar samo zato? Ne. Ne samo zato.

Kazalište volimo jer se u njemu zbiva nešto čudesno.

Kad se svjetla u dvorani ugase i u gledalištu zavlada mrak, preplavi nas uzbuđenje. Uskoro će započeti predstava. Na pozornici će se pojaviti likovi iz bajki, prinčevi, princeze, žapci, pa čak i vještice, vile i čarobnjaci.

Možda će se pojaviti i životinje, psi, mačke, labudovi, krijesnice, leptiri…

Svakakva se bića mogu pojaviti na pozornici, čak i ona koja inače možemo susresti samo u starim prašnjavim knjigama.

I što je najčudesnije u kazalištu životinje mogu govoriti. Kraljevi i kraljice nose prave krune, a princeze prekrasne haljine. Vještice stvarno mogu letjeti na metlama, a čarobnjaci raditi prave napitke.

U kazalištu čarobne formule stvarno uspijevaju, želje se ostvaruju, i sve ono što smo inače mogli vidjeti samo u snovima, sada se događa tu, pred našim očima.

U kazalištu je moguće sve. Znate zašto? Zato što je kazalište -čarolija.

I ta je čarolija stvarna. Ona nije izmišljena, ona nije neki neobičan san.

Ona zbilja postoji. Postoji u vama, djeco.

Čarolija postoji u vašim osmjesima, u vašim velikim znatiželjnim očima, u vašim toplim malim srcima i vašem pljesku na kraju predstave.

Upravo vi nam poklanjate tu čaroliju zato što ste tužni zbog nepravde i veseli kad priča ima sretan kraj. Zato što suosjećate s likovima, zato što ih volite, zato što s njima plačete, s njima se smijete i što vjerujete da zbilja postoje.

Zbog vas djeco. Zbog vas se stvara jedan novi, ljepši, bogatiji svijet u kojem i nemoguće postaje moguće, u kojem se ispunjavaju sve ljudske želje, u kojem čarolija postaje stvarna. Samo zbog vas.

Zato, draga djeco nikada nemojte prestati vjerovati.

To vas mole sve princeze, sve Pepeljuge, Trnoružice, Snjeguljice, svi likovi iz bajki, sve vile i vilenjaci, svi veliki i mali čarobnjaci.

Oni će živjeti i postojati dok god vi djeca vjerujete u njih. Nemojte ih nikada zaboraviti.

Molimo vas i mi odrasli, koji smo nekada davno bili mali- Podsjetite nas kako je lijepo igrati se, pokažite nam kako da ponovno budemo djeca, naučite nas kako treba vjerovati.

Vi, djeco -Vi ste naši mali čarobnjaci jer upravo vi omogućujete da u ovom našem svijetu postoji čarolija.

Zbog toga vam od srca hvala.

 Marijana Nola