Valentina Lugomer: Dramski odgoj u nastavi

Predhodna « 1 2 3 4 » Slijedeća

(Ovaj niz od četiri članka izvorno je objavljen u “Školskim novinama” u šk. godini 2000-2001)

1.

Dramski odgoj ne služi, kako se to obično smatra, samo razvijanju dramske darovitosti i upoznavanju s dramsko-scenskim izrazom. On pomaže djetetu u razvijanju osjećajnosti i osjetilnosti, govornih i drugih izražajnih sposobnosti i komunikacijskih vještina, mašte, kreativnosti, otkrivanju i razvijanju sklonosti, sposobnosti, formiranju stavova, stjecanju i razvijanju društvene svijesti i njezinih sastavnica: (samo)kritičnosti, odgovornosti, snošljivosti, razvijanju humanih moralnih uvjerenja i razumijevanju međuljudskih odnosa te stjecanju sigurnosti i samopouzdanja Svrha je dramskog odgoja, dakle, odgajanje za život, pripremanje djeteta za susret s realnošću.

Dramski odgoj nije isto što i dramska umjetnost, prema tome nije aktivnost usmjerena na stvaranje kazališne predstave . Osnova drame kao umjetnosti jest dramski izraz temeljen na dramatskom doživljaju svijeta. Dok se u dramskoj umjetnosti dramatski doživljaj svijeta pretvara u umjetnost, u dramskom odgoju (ili dječjoj drami ili kreativnoj dramatici, kako se dramski odgoj još naziva) on se pretvara u organiziranu igru.

Svrha odgojno-obrazovnog procesa u općeobrazovnim školama jest intelektualni, estetski, emocionalni, duhovni, moralni i socijalni razvoj ličnosti učenika.

Uspoređujući svrhe dramskog odgoja i nastave u općeobrazovnim školama očito je da je dramski odgoj moguće i poželjno upotrijebiti barem kao metodu rada u nastavi, kad već prema sadašnjim programima nije predmet, izborni ili obavezni, kao što je to slučaj u mnogim europskim razvijenim (i manje razvijenim) zemljama.

Osim toga dramski je odgoj sposoban pomoći uspostavljanju korelacija između nastavnih predmeta i s izvanpredmetnim područjima važnima za razvoj ličnosti te tako pripomoći razvijanju analitičkog, sintetičkog, komparatističkog pa time i kritičkog mišljenja.

Dramska igra

Dramska igra, koja je osnovni način provođenja dramskog odgoja, pruža mogućnost slobodnog izražavanja i oslobađanje stvaralačkih potencijala. U atmosferi sigurnosti, opuštenosti i prividne neobaveznosti, koju pruža organizirana igra, moguće je osloboditi spontanost i omogućiti djetetu da na njemu najprihvatljiviji način usvaja nove spoznaje jer se ono što je naučeno u igri lakše i duže pamti te otvara prostor dječjem stvaralaštvu.

U dramskim igrama igrači se prenose u određene situacije, likove, pojave, stvari pomoću riječi, pokreta, kretanja i zvukova, čime se ostvaruju ne samo obrazovni zadaci, već i funkcionalni i odgojni zadaci koji se, nažalost, u mnogim predmetima ili izostavljaju ili samo usputno ostvaruju.

Osnovna pravila rada i uloga voditelja

Da bi dramski odgoj bio učinkovit, nužno je djecu osloboditi straha od greške, uvjeriti ih da svak ima pravo na grešku jer je greška način učenja. To je moguće postići jedino ako osjete da nisu kontrolirana i procjenjivana. Ocjenjivanje, dakle, nije u skladu s osnovnim načelima dramskog odgoja. Također je važno osvijestiti da su svi u igri ravnopravni i jednako važni i da ni jedna situacija bez nekoga od njih ne bi bila jednaka, da je svaki pojedinac čini neponovljivom i jedinstvenom. Nakon što djeca prihvate ova dva jednostavna pravila, prihvatit će i da u dramskim igrama ne postoji “neću”, “ne znam” i “ne mogu” pa čak ako im se neki zadatak čini teškim.

Prije početka rada potrebno je jasno reći pravila igre i njezin cilj i svrhu, moraju biti razjašnjene nejasnoće kako se igra ne bi morala prekidati.

Sva ova pravila vrijede i za voditelja. Ukoliko igrači osjete da voditelj sebi daje ulogu suca ili povlaštene osobe, ukoliko osjete nelagodu, strah, sram ili ustručavanje voditelja, neće biti u mogućnosti osloboditi se za stvarno sudjelovanje. Voditelj smije u igri sudjelovati kao igrač ili kao neutralni promatrač što znači da ni u kojem slučaju ne smije nepotrebno prekidati igru i upozoravati igrače na greške, komentirati ili objašnjavati učinjeno, odigrano. Prekidajući igru voditelj je čini “kao-igrom”, a dramski odgoj postaje vrsta manipulacije.

Naravno, nakon igre slijedi analiza učinjenog, no i tada voditelj ne smije zauzeti sveznajući stav, nego treba prepustiti grupi analizu sudjelujući samo onoliko koliko je potrebno da diskusija ne krene krivim tijekom. Ako ipak istupa kao znanstveni autoritet, mora paziti da ne naruši povjerenje stvoreno između njega i djece. Greške koje se uoče, trebalo bi iskoristiti da se istakne ono što jest, a ne ono što nije.

Ukoliko igrači, a među njima i voditelj, ne prihvate ova pravila, bit će poništena bit igre i onda, naravno, i njeni rezultati.

Nekoliko (ne)rješivih problema

Jedan od naizgled nerješivih problema vezanih uz dramski odgoj u nastavi je nedostatak vremena za izvođenje dramskih igara uza sav često preopsežan program neproporcionalan broju sati kojima se raspolaže. Taj problem prestaje biti problem ako dramski odgoj prihvatimo kao jednu od metoda. Dramska igra nije sama sebi svrhom i u koncepciji u kojoj ona nije sadržaj rada, nego metoda ,njome ćemo obogatiti nastavu i učiniti je dinamičnijom, raznovrsnijom i zanimljivijom. Ne treba se plašiti “izgubiti” sat ili dio sata u igri jer pri tome nećemo izostaviti obrazovne zadatke, a bit ćemo u prilici istovremeno se intenzivnije baviti ostvarivanjem funkcionalnih i odgojnih zadataka. Uz to, jasno je kakve je rezultate moguće ostvariti u visokomotiviranoj skupini kakva je redovito skupina u kojoj je igra metoda rada.

Drugo što plaši one koji se još nisu imali prilike susresti s dramskim odgojem je “vesela gužva” kakva vlada u igri. Istina je da je u nekim igrama potrebno biti fizički aktivan, ustati s mjesta, narušiti “raspored sjedenja”, raditi u grupama istovremeno govoreći i krećući se, no i u takvoj prividnoj nedisciplini postoje pravila i unutrašnji red koji igrači poštuju ako im se daruje povjerenje. Učitelj ne mora biti “redar”, “policajac”. Ulogu čuvara reda i poštivanja pravila igara preuzimaju učenici – oni kojima je stalo do učenja igrom, a to su uglavnom svi. Pojedince koji isprva pokušavaju narušiti dogovorena nepisana pravila , socijalizira grupa. Češće pritisak grupe i nije potreban jer upravo djeca koja se ne mogu afirmirati u nekim klasičnim oblicima rada, u dramskim igrama dobivaju priliku ravnopravno sudjelovati u radu pa njihovo ponašanje, ako i nije inače takvo, postaje prihvatljivo.

Treći je problem zaista samo djelomično rješiv. Kako naučiti dramsku metodu? Dramski se odgoj najlakše uči metodom vlastite kože na radionicama i seminarima. Na žalost, takve su radionice malobrojne i stoga većini nedostupne. Upravo da bi se navedeni problem umanjio i počeo rješavati, u ovoj će seriji članaka o dramskom odgoju biti opisane igre i vježbe koje bi mogle biti osnova na kojoj će svaki učitelj, odnosno voditelj odgojno-obrazovne skupine, svojom kreativnošću oblikovati svoje vlastite igre koje mu mogu poslužiti u radu s djecom i mladima.

Predhodna « 1 2 3 4 » Slijedeća

Comments are closed