Valentina Lugomer: Dramski odgoj u nastavi

Predhodna « 1 2 3 4 » Slijedeća

4.

Ulaskom u ulogu učitelj vodi učenike u drugi svijet. Odvodi ih iz školskih prostora kamo god zaželi: od stvarnih prostora u sadašnjosti, prošlosti i budućnosti do zamišljenih prostora u svim dimenzijama postojanja. Čak i kad bi škole posjedovale sva potrebna nastavna sredstva i pomagala, pomoću njih ne bi bilo moguće odvesti učenike čak ni u sav svijet sadašnjosti: daleke zemlje, svemir atoma ni galaksija, a kamoli u prošlost, budućnost ili u neke zamišljene svjetove.

Djeca se s lakoćom prenose u zamišljene situacije ako njihov učitelj u dobro osmišljenoj situaciji prihvati ulogu i u njoj dosljedno ostane. Učitelj ne treba svoj zadatak shvatiti kao iskušavanje svoje glumačke darovitosti. Njegov je zadatak na što jednostavniji način prezentirati svijet u koji uvodi učenike i problem s kojim ih suočava, pri čemu je najpoželjnije da bude dosljedan svojem svakodnevnom, najjednostavnijem načinu komunikacije, naravno, prilagođujući ga okolnostima u kojima se zamišljena situacija zbiva.

Ova tehnika dramskog odgoja vrlo je primjenjiva ne samo u nastavi hrvatskog jezika, nego i u svim ostalim predmetima da bi učenici lakše ušli u svjetove koji su im bilo fizički, bilo spoznajno daleki pa usvajanje sadržaja koji su im apstraktni zbog vremenske ili prostorne distance postaje jednostavno i prihvatljivo.

Putovanje u prošlost

U osmom razredu u nastavi hrvatskog jezika učenici se suočavaju s uvodom u povijest hrvatskog jezika i kniževnoumjetničkih razdoblja. Da bi usvojeno znanje mogli primijeniti u proučavanju književnih djela, potrebno je zakoračiti u svjetonazor pojedine književnoumjetničke epohe. Na žalost, korelacija u programima između povijesti, glazbene kulture, likovne kulture i hrvatskog jezika je u vremenskom raskoraku, no usprkos tome moguće je, uz pomoć dramskog odgoja objediniti i usustaviti sve stečeno znanje o nekom razdoblju.

Učitelj može, primjerice, osmisliti zamišljene sastanke iliraca 1835. i 1850. godine. Može ući u ulogu neke povijesne osobe ili zamišljene anonimne osobe koja je mogla postojati u to vrijeme i biti angažirana u ilirskom pokretu. Učenici, naravno, moraju vladati činjenicama potrebnim za prihvaćanje uloga osoba koje bi mogle aktivno sudjelovati na zamišljenom sastanku. Takvu je pripremu učenika moguće ostvariti zadavanjem dramskog zadatka: osmisliti potpunu biografiju stvarne i izmišljene osobe koja je živjela u 19. stoljeću u Hrvatskoj. Učitelj vodi sastanak pazeći da povijesne činjenice budu poštivane, no tijek sastanka je učenička kreacija kojom se, naravno, neće doći do novih povijesnih spoznaja, no koja će biti svojevrsna analiza i put razumijevanju prošlosti. Po potrebi učitelj može i mijenjati uloge kako bi usmjerio radnju radi ostvarivanja ciljeva i zadataka sata. Koju god ulogu odabrao, mora ostati samo nenametljivi koordinator, nevidljivi pokretač odgojno-obrazovnog procesa.

Na ovakvom satu usustavljivanja gradiva poželjno je pripremiti i glazbene i likovne materijale koji će pomoći stvaranju što uvjerljivije atmosfere.

Usustavljivanje gradiva o razdoblju ilirizma samo je jedan od primjera kako se može primijeniti tehnika “Učitelj u ulozi”. Ona je dragocjena pomoć i u interpretaciji književnih djela.

Galeb

Na satu lektire, primjerice nakon čitanja Bachova Galeba Jonathana Livingstona, učitelj može ući u ulogu Livingstonovog prijatelja, a razredu dati ulogu jata u trenutku kada odlučuju o Galebovoj sudbini. Iz uloge će nekom učeniku dati ulogu starješine,a nekome ulogu drugog Livingstonovog prijatelja koji se ne usuđuje javno usprotiviti jatu. Ostali će učenici sami odabrati i oblikovati karaktere. Ako učitelj odluči prenijeti situaciju iz svijeta galebova u svijet ljudi, to će jasno u prvim rečenicama obznaniti grupi tako da oprimjeri “neprikladno” ponašanje mladog Livingstona prepričavajući neki njegov izmišljeni postupak tako da bude očigledno da je Livingston mladić, a ne galeb. Ovako postavljena situacija pomoći će razumijevanju alegorijskog karaktera djela.

Nakon frontalnog rada može uslijediti rad u grupama ili u parovima. Učitelj će izaći iz uloge i dati Učenicima zadatak da ponovno postanu pripadnici jata ili zamišljene ljudske zajednice i prokomentiraju ono što se zbilo na sastanku. Ako učitelj vješto ostvari atmosferu i time omogući svima da se užive u situaciju, premda svi ne mogu sudjelovati verbalno, ipak će se emocionalno i misaono angažirati.

U radu u grupama ili u parovima svi će imati priliku i izreći svoje stavove i osjećaje koje frontalno nisu mogli ili htjeli izreći.

Likovi i situacije

Kad učitelj osmišljava sat, izabrat će za sebe ulogu koja će biti “mamac” za učenike tako da ih na što lakši način uvede u situaciju i njihove uloge.

Na primjer, na satu obrade ili ponavljanja velikog i malog slova, može odabrati ulogu zbunjenog turista, u savladavanju deklinacije imenica može biti stranac kojem je potrebna pomoć, na satu filmske kulture može biti redatelj koji će izgubiti posao ako mu mladi poznavatelji te umjetnosti ne pomognu otkriti tko što u filmu treba raditi. Vidljivo je da učitelj treba osmisliti svoj lik da ne bude nametljiv ni agresivan i koji otvara mjesto drugim likovima. Osim osmišljavanja lika potrebno je izmisliti prihvatljive uloge za učenike i ,što je jednako važno, zanimljivu priču koja je poticajna i djeci razumljiva.

Analiza rada

Svaka složenija dramska igra iziskuje analizu u kojoj će biti osviještene nove spoznaje, ali i u kojoj će djeca imati priliku za objavu doživljaja i osobne komentare i impresije. Analiza igre nije ni u kojem slučaju procjena glumačkih sposobnosti članova grupe tako da učitelj ne smije dopustiti da rasprava krene tim tijekom. Ocjenjivanje rada na ovakvim satovima također može imati štetan učinak jer će drugom prilikom misao na ocjenu sputavati djecu u slobodnom izražavanju. Ako ocjenjivanje mora biti dio sata na kojem se primjenjuje dramska igra, učitelj mora naglasiti da se ocjena ne odnosi na igru, nego na usvojenost, razumijevanje i primjenu znanja, interpretaciju teksta i sl. U analizi rada učitelj će povesti razgovor i o primjeni jezičnih zakonitosti i poštivanju govornih vrednota. Ukoliko je ikako moguće, dobro je izbjeći ocjenjivanje ovih elemenata jer će ubuduće oni učenici koji nemaju uzorne govorne navike izbjegavati rad i na ovakvim satovima gdje bi inače rado sudjelovali i imali se priliku afirmirati. Osobito je neumjesno ocjenjivanje ako su se učenici otvorili, što nije rijetkost u dramskoj igri, i podijelili s grupom osjećaje, strahove, probleme.

Učinak

Sat na kojem se ovako radi postaje važan događaj pa isto tako onda i usvajanje znanja na ovakav način, a osim obrazovnih zadataka ostvaruju se i odgojni i funkcionalni zadaci. Spoznaje se stječu s razumijevanjem , s lakoćom se pamte i ostaju trajno u sjećanju.

I posljednje, ova tehnika otvara mogućnosti bogatih korelacija unutar predmeta, s drugim nastavnim predmetima i svim ostalim područjima ljudskog djelovanja.

Učitelj nije glumac i ponekad se teško odvažiti na ulazak u ulogu, priprema i provedba su zahtjevne, no učinak je takav da vrijedi truda.

Predhodna « 1 2 3 4 » Slijedeća