Predhodna « 1 2 3 4 » Slijedeća
2.
HRVATSKI JEZIK
“Tko ima…, neka…”
“Tko ima…, neka…” je igra oslobađanja pogodna za prve satove na kojima se primjenjuje dramski odgoj.
U igrama oslobađanja učenici će prihvatiti osnovna pravila rada dramskom metodom i osloboditi se straha od greške koji je jedan od uzroka zatvorenosti i sputanosti. Ove će igre poslužiti za poticanje aktivnosti, stvaranje samopouzdanja, uspostavljanje povjerenja između učitelja i učenika te motivaciju učenika za rad, pa i onih koji se inače nerado upuštaju u komunikaciju.
Voditelj prije početka igre upućuje igrače da im je zadatak slušati upute i slijediti ih. Ako postoji sumnja da neki učenici neće sudjelovati na prikladan način, može se prije igranja povesti razgovor o djeci poznatim igrama. Ima li igra smisla ako netko ne poštuje pravila? Postoje igre i aktivnosti i kojima se sami zabavljamo, na primjer rješavanje križaljki. Hoće li rješavanje križaljke biti zanimljivo ako sami sebe varamo pa upisujemo kriva slova?
Da bi pokazao da ima povjerenja u igrače i da im da slobodnu mogućnost izbora hoće li sudjelovati na valjan način, voditelj vodi igru zatvorenih očiju ili okrenut leđima dajući upute o tome što trebaju raditi: “Tko ima traperice, neka ustane. Tko ima tenisice, neka skoči. Oni koji imaju crvenu boju na odjeći, neka pljesnu. Tko ima sat na ruci, neka napravi tri koraka. Tko ima kratku kosu, neka se okrene prema prozoru. Tko voli more, neka proizvede zvuk kakav može proizvoditi voda. Tko voli ljeto, neka se glasa kao cvrčak…” Voditelj može tražiti kretanje, pokret ili proizvođenje zvukova. Igra završava tako da se svima omogući vraćanje na mjesto, na primjer: “Svi koji vole sladoled, neka se vrate na svoje mjesto. Svi koji poznaju nekoga tko voli sladoled, neka se isto vrate.”
Osim za oslobađanje, ova igra može služiti i kao motivacija za obradu ili ponavljanje npr. izricanja subjekta. Može biti uvod u interpretaciju teksta, pri čemu će zadaci biti tematski vezani uz tekst . Nerijetko u ovakvim igrama nastaju neočekivane, maštovite zvučne slike i motivirajuća atmosfera za dalji rad. Usporedba, onomatopeja, kontrast ili bilo koje izražajno sredstvo mogu biti sadržaj rada na satu koji će započeti ovom igrom.. Kreativan učitelj naći će još mnoštvo mogućnosti koje nudi ova igra.
A i B
Za oslobađanje i stvaranje samopouzdanja djelotvoran je rad u parovima u kojemu svi parovi djeluju istovremeno, bez nadzora i nužnosti nastupanja pred većim brojem ljudi. Ne treba se plašiti nediscipline ni gubljenja kontrole u primjeni ovakvog načina rada jer djeca ne zloupotrebljavaju slobodu, naprotiv, povjerenje koje im učitelj ukaže cijene i poštuju. Česta je pojava da upravo ona djeca koja su inače pasivna ili nedisciplinirana u frontalnom radu, u radu u parovima vrlo aktivno sudjeluju jer imaju prilike doći do izražaja ili zato što ih na aktivnost privoli partner. Žamor ne znači uvijek nedisciplinu, nego može značiti aktivnost u izvršavanju zadatka.
Prije početka igranja učitelj daje potpune upute kako ne bi prekidao tijek igre kad ona započne. Prvo traži da se svaki par dogovori tko će biti osoba A, a tko osoba B. Kad je dogovor obavljen, učitelj nastavlja s uputama. Osoba A ispričat će osobi B jedan isječak iz svog života. Osoba B pažljivo će slušati, a zatim tu istu priču što vjernije ponoviti u prvom licu pokušavajući reproducirati ne samo riječi, nego i način izražavanja, osjećaje, geste i mimiku svog suigrača. Ukoliko se netko ne bude sjećao svih detalja priče, bolje je da improvizira, nego da traži pomoć od osobe A jer bi se zapitkivanjem o zaboravljenim detaljima narušila uvjerljivost iskaza.
Nakon toga osoba A postaje osoba B i obrnuto, odnosno slijedi zamjena zadataka.
Prije nego što igra počne, treba dati mogućnost postavljanja pitanja kako bi se razjasnile eventualne nejasnoće.
U sljedećoj etapi rada svaki igrač priča tuđu priču kao da se njemu samom dogodila trećoj osobi ili frontalno pred cijelim razredom.
Nastupanje pred većom skupinom nekima nije jednostavan zadatak, no nakon što su priču ispričali već dvjema osobama, zadatak će s lakoćom obaviti svi.
Ovom igrom stimulira se govorna sloboda, bogati se rječnik, ovladava mogućnostima jezika, vježba se jasnoća, preciznost i logičnost govora, stječe se osjećaj kontrole, ali i slobodne upotrebe jezika i kombiniranja jezičnih jedinica. Osim toga vježba se pažnja, koncentracija, pamćenje, sposobnost slušanja, percepcija, zamišljanje i doživljavanje, djeca imaju priliku obogatiti svoj emocionalni svijet, razvijati senzibilitet za tuđe probleme, tolerantnost, sposobnost kritičkog mišljenja, utvrditi iskustva i uvježbavati ponašanje.
Na osnovi ove igre mogu se razvijati mnoge varijante. Osnovni zadatak može biti dopunjen zahtjevom da igrač B obogati priču izmišljenim detaljima, da izmisli drugačiji završetak, da upotrijebi što više epiteta, usporedbi, hiperbola…, da u priču uvrsti što više komparativa i superlativa pridjeva, da priču prepriča u drugom vremenu ili upotrebljavajući zadani glagolski oblik itd.
Uz izmjenu teme vježba može poslužiti kao metoda u obradi vijesti, izvještaja, reportaže, subjektivnog i objektivnog pripovijedanja i opisivanja, kao dio sata interpretacije teksta i, naravno, kao poticaj za pismeno izražavanje.
Voćna salata – poslastica u razredu
Voćna salata je igra koju svi vole, od prvašića do osmaša pa i srednjoškolaca. U krug se postave stolci tako da svaki igrač osim jednoga ima svoje mjesto. Igrači koji sjede imenuju se nazivima nekoliko vrsta voća (od tri do pet vrsta, ovisno o veličini grupe) tako da svakog voća bude otprilike jednak broj. Igrač koji je bez mjesta govoreći neku od zadanih vrsta zapravo im time daje zadatak da zamijene mjesta ili izvikujući “voćna salata” daje zapovijed da se “salata” izmiješa, odnosno da mjesta zamijene svi. Dok se igrači premještaju, on će pokušati zauzeti neki od stolaca. Igrač koji je ostao bez mjesta nastavlja voditi igru.
Umjesto voća, igrači mogu biti vrste riječi, imenice u različitim padežima, glagoli različitih oblika, vrste pridjeva itd. Ako su na primjer igrači opisni, gradivni i posvojni pridjevi, igrač-voditelj će zadavati primjere pridjeva. Kad, primjerice, kaže “staklen”, mjesta će zamijeniti svi igrači koji su nazvani gradivnim pridjevima. Budući da su razredi uglavnom preveliki da bi svi učenici istovremeno sudjelovali u igri, najbolje je podijeliti razred u dvije grupe. Grupa koja ne igra kontrolirat će poštivanje pravila igre i ukoliko netko iz igraće grupe pogriješi, nadomjestit će ga netko iz kontrolne grupe. Nakon nekog vremena, kontrolna grupa mora dobiti priliku biti igraća.
Pravilo da svaki član odgojno-obrazovne skupine dobije priliku igrati, vrijedi za sve dramske igre jer se u protivnom djeca osjećaju iznevjerenom i narušava se povjerenje između grupe i voditelja.
Ova igra može se igrati u svim fazama sata i u svim tipovima satova.
Voćna salata je stvarno poslastica u radu s djecom ne samo zato što je djeca vole, ma kako je nazvali, nego zato što su u toj igri svi aktivni i što se pomoću nje mogu ostvariti brojni i raznoliki zadaci. Ona je način da učenje zaista bude radost.