Predhodna « 1 2 3 4 5 6 7 8 » Slijedeća
(Poglavlje iz knjige “Teaching Drama”, preveo: Vlado Krušić)
Ono najvažnije što učenici stječu kroz dramsko iskustvo jest bolje razumijevanje ljudskog ponašanja, sebe samih i svijeta u kojem žive. Taj rast razumijevanja, koji uključuje i promjene uhodanih načina razmišljanja i osjećanja, čini se glavnim ciljem dramskog odgojnog rada. (O’Neill, Cecily and Lambert, Alan, Drama Structures, str. 13, Hutchinson, London 1982.)
Igrajući ulogu sudionik vidi svijet očima nekog drugog i za to vrijeme ne pokazuje samo vanjske značajke te osobe, nego se također trudi shvatiti kako ta osoba razmišlja i osjeća.
Učenici igraju uloge u dramskoj igri, u vježbi ili kad uprizoruju tekst, a svi ti oblici često su dio šire strategije dramskog rada s ulogama u kojem se neki životni sadržaj koristi kao struktura koja učenicima omogućava istraživanje.
U dramskom radu s ulogama najučinkovitiji pedagoški postupak jest “učitelj u ulozi” gdje dramski pedagog u isto vrijeme sudjeluje u dramskom zbivanju, ali i nadzire što se događa s učenicima. Njegova najvažnija uloga jest da i dalje bude učitelj koji skrbi o disciplini i učenju, ali da istodobno učenicima, kad su spremni, dade mogućnost iskazivanja i odlučivanja.
Uzmimo kao primjer predškolsko dijete koje se u dramskoj igri pravi da je policajac koji upravlja prometom. Kad mu se približi majka ono iskoči iz uloge i kaže: “Vidi, mama, ja sam policajac”. Majka može odgovoriti na različite načine:
– “Ne, nisi. Ti si Ivica.” (Niječe ulogu.)
– “Pa jasno da jesi, milo moje.” (Povlađuje mu.)
– “A gdje ti je policijska kapa?” (Dodaje vanjske oznake “policajca”.)
– “Policajac prometom upravlja ovako.” (Pokazuje umijeće, ali ne i dodatna značenja pojma “policajac”.)
– “Gospodine, možete li mi reći kako da dođem do bolnice?”
U zadnjem odgovoru majka je također ušla u ulogu i na taj način:
– prihvatila zamišljenu situaciju, čime je dijete vratila u ulogu u kojoj je sad sadržana i određena profesionalna
odgovornost;
– dala važnost jeziku (službeni način izražavanja);
– dala važnost poslu-ulozi (“Gospodine”);
– pružila djetetu mogućnost da shvati kako policajac obavlja odgovoran i poštovanja vrijedan posao ne samo ravnajući prometom nego i pomažući građanima.
Ili drugi primjer, kad skupina šesnaestgodišnjaka u okviru dramskog zadatka u parovima vodi improviziran razgovor u kojem jedan učenik treba da s drugim obavi “službeni razgovor radi dobivanja posla vodiča ekspedicije”. Jedan par radi to prilično površno. Dramski pedagog im može reći: “Prestanite se zafrkavati , nego nastavite ili idite sjesti.” Ali može također ući u ulogu i reći: “Vođa ekspedicije ne želi da pothvat propadne zbog neuvježbane i nemotivirane ekipe. Ne trošimo li uzalud vrijeme razgovarajući s ovim kandidatom. Zašto se uopće prijavio za taj posao?” Igrajući ulogu pedagog je:
– vratio učenike u uloge;
– naglasio zadatak i dao važnost jeziku;
– obogatio građu i podsjetio ih na njihovu raniju motiviranost.