U spomen
Jasna Šojer (12.9.1957. – 24.11.2018.)
Preminula je Jasna Šojer, naša istaknuta članica i suradnica. Napustila nas je nakon duge i teške bolesti.
Svojom osobnošću, svjetonazorskim te radnim, životno praktičnim uvjerenjima i aktivnostima, Jasna je predstavljala, možemo reći bez imalo pretjerivanja, idealni lik društveno, pedagoški i kulturno angažirane osobe koja je svoja pozitivna opredjeljenja nastojala slijediti i realizirati u svakom profesionalnom i životnom kontekstu u kojem se zatekla. Najveći dio svoga radnog vijeka provela je u prosvjetnim zanimanjima, kao učiteljica hrvatskoga jezika te knjižničarka, najprije niz godina u osnovnim školama a zatim, do samog kraja, u srednjoj Školi za primalje u Zagrebu. Aktivistički poriv, s kojim je ušla u učiteljski posao, nikada ju nije napuštao i svoj je osnovni pedagoški rad od samih početaka sustavno nastojala obogaćivati inovativim didaktičkim pristupima te novim aktualnim odgojnim temama.
Sredinom 1990-ih, poučena iskustvima vlastita prethodnoga rada, Jasna je didaktičku novinu prepoznala u svjetskom pokretu dramskoga odgoja, čije su ideje i metode u to vrijeme počele intenzivno obogaćivati hrvatski pedagoški postor. Jasna je tih godina sudionica prvih dramskopedagoških radionica u organizaciji našeg Centra, pod vodstvom domaćih i inozemnih stručnjaka. Otada potječe i naša kasnija suradnja, koja kulminira 2005. i 2006. godine objavljivanjem prvih dviju knjiga naše Biblioteke dramskoga odgoja – dvaju vrijednih i danas nezaobilaznih priručnika dramskoga stvaralačkog rada (100+ ideja za dramu i Novih 100+ ideja za dramu), koje s engleskoga prevodi Jasna Šojer. Suradnja se nastavlja 2009., pa Jasna, ovaj put uz pomoć kćerke Tene, prevodi još jednu za dramsku pedagogiju vrlo važnu knjigu – Igre za glumce i ne-glumce, značajnoga brazilskog kazališnog umjetnika i pedagoga Augusta Boala.
Posljednjih nekoliko godina Jasna je članica Predsjedništva našeg Centra te aktivno sudjeluje u glavnim akcijama i projektima koje pokrećemo.
2016., u okviru edukacijskog projekta namijenjenog školama, osmišljava i vodi radionicu aktivnih metoda za građanski odgoj te kao suautorica sudjeluje u izradi metodičkog priručnika proizašlog iz toga projekta.
Uz angažman u okvirima i programima Centra, Jasna i u svojim posljednjim radnim okružjima, u OŠ Vjećeslava Holjevca, a zatim u Školi za primalje, inicira akcije i projekte međunarodnog značaja te se u okviru poznatih europskih obrazovnih sustava Grundtvig i Erasmus+ povezuje sa školama partnerima iz cijele Europe i ostvaruje programe suradnje koji u nekoliko navrata dobivaju najviše ocjene i nagrade europskih institucija.
Uporna, izdržljiva i odgovorna u svojim opredjeljenjima s kojima je pokretala akcije ili se suočavala s brojnim životnim iskušenjima, Jasna je s jednakom spremnošću prihvatila svoj posljednji izazov – teret neizlječive bolesti, koji je, sve do samoga kraja, nosila diskretno i razumno, prkoseći konačnomu ishodu snagom volje i vedrinom duha, s kojima je dočekivala te rješavala i sve druge životne izazove.
Počivaj u miru i spokoju, draga Jasna!
Vlado Krušić