U svrhu poticanja i promicanja dramskog i kazališnog odgoja i pedagogije Hrvatski centar za dramski odgoj pokrenuo je 2009. godine dodjelu nagrada i priznanja za doprinose dramskom i kazališnom odgoju, kojima je dosad nagrađen niz hrvatskih te inozemnih dramskih i kazališnih pedagoga, dramskih studija, kazališta te drugih srodnih udruga i organizacija.
Povjerenstvo za nagrade i priznanja Hrvatskog centra za dramski odgoj u sastavu Aleksandar Bančić, dramski pedagog iz Pule, Nebojša Borojević, dramski umjetnik i dramski pedagog iz Siska te Vlado Krušić, dramski pedagog iz Zagreba, razmotrilo je nominacije za proteklu godinu i odlučilo dodijeliti nagrade i priznanja sljedećim dobitnicima:
Ines Škuflić-Horvat, dramska pedagoginja iz Zagreba, dobitnica je Nagrade za trajan doprinos razvoju dramskog i kazališnog odgoja i pedagogije u Hrvatskoj ostvaren dugogodišnjim dramskim te kazališnim odgojnim radom.
Kolegica Ines svoju je karijeru posvetila odgoju i obrazovanju djece i mladih, isprva kao profesorica hrvatskoga jezika i književnosti, a potom i kao dramska pedagoginja u Zagrebačkom kazalištu mladih te u Teatru Tirena. Režirala je mnoštvo predstava u kojima igraju djeca i mladi s kojima je sudjelovala na brojnim susretima i festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu, od Šibenskoga festivala djeteta i ASSITEJ-ova Susreta profesionalno vođenih kazališta za djecu i mlade, preko mostarskog Međunarodnog festivala autorske poetike do Svjetskog festivalu mladih u Beču, Svjetskog dječjeg festivala na Kubi te Europskih dramskih susreta EDERED. Osim predstava, na međunarodnim festivalima i manifestacijama vodila je niz radionica te sudjelovala u aktivnostima Međunarodne udruge kazališnih amatera AITA/IATA u kojoj je danas članica Umjetničkog savjeta za mlade.
1996. godine, Ines je jedna od osnivača-utemeljitelja našeg Centra u kojem je nekoliko godina bila članica Predsjedništva, a danas je članica povjerenstva za dodjelu stručnih zvanja. U okviru Centra, u prvom desetljeću njegova postojanja, održala je brojne radionice temeljne dramskopedagoške edukacije za učitelje i prosvjetne radnike širom Hrvatske.
1997. godine osnovala je Teatar Tirena u kojem sa svojim mlađim suradnicima (u pravilu bivšim članovima njezinih dramskih skupina) razvija studijski dramski rad te oblikuje repertoar predstava za djecu i mlade, među kojima se posebno ističe niz predstava odgojnog kazališta, kojima je ovaj važan žanr suvremenog dramskog odgoja po prvi put unesen u hrvatski kazališni i pedagoški prostor. U okviru Tirene, pokretačica je i urednica biblioteke u kojoj objavljuje zbornike igrokaza iz pera polaznika i suradnika Dramskog studija i Teatra Tirena
Kao sudionica nekoliko susreta EDERED, tog najznačajnijeg stvaralačkog okupljanja mladih europskih kazalištaraca, Ines inicira održavanje Susreta u Hrvatskoj i 2003. godine, skupa s mladom ekipom Tirene, u Pazinu realizira, u gotovo nemogućim uvjetima, jedan od dotad najboljih Europskih dramskih susreta na kojem je sudjelovalo preko 200 mladih sudionika iz 18 zemalja.
Jedan od ishoda Susreta bio je i Tirenin ljetni Kazališni kamp, koji Ines već sljedeće godine pokreće u Pazinu, na kojem su tijekom desetak godina deseci sudionika stjecali i razvijali svoja dramskopedagoška znanja i iskustva.
Od 200? Ines Škuflić-Horvat, kao vanjska suradnica, na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu drži kolegije Scenske kulture i Dramskog odgoja, a od 2016. predaje praktičke kolegije na Poslijediplomskom specijalističkom studiju dramske pedagogije Učiteljskog fakulteta u Zagrebu.
Iako je iz ovakva opisa i više nego vidljiv trajan doprinos kolegice Ines Škuflić-Horvat dramskom odgoju i pedagogiji, naše obrazloženje završit ćemo navodima iz njezine nominacije, koju su pisale njezine nešto mlađe kolegice:
„(…) Teško je govoriti o Ines neutralno i bez osobnoga pečata. Za nas je Ines učiteljica, voditeljica, stručnjakinja, suradnica i uzor. Njezine radionice osnažile su nas i potaknule na aktivno promišljanje i bavljenje dramskopedagoškim radom. Međutim, nismo učile samo pohađanjem radionica, već i na okruglim stolovima na kojima je Ines uvijek znala prepoznati uloženi trud nas voditelja, razumjeti uvjete u kojima radimo, uočiti i pohvaliti uspješnost, ali, što je još važnije, razumljivo, pozitivno i stručno objasniti (…) što se i kako može bolje.
Svojim primjerom, upornošću, radom i istraživačkim pristupom, Ines Škuflić-Horvat stalno svjedoči o tome da, iako još uvijek nema svoje zasluženo i priznato mjesto u našemu školskom sustavu i društvu, dramska pedagogija jest vrijedna te mnoge od nas dugi niz godina potiče da svojim radom učvršćujemo i gradimo našu dramskopedagošku struku.”
Ljubica Beljanski-Ristić, istaknuta dramska i kazališna te umjetnička pedagoginja, istraživačica, organizatorica i zagovarateljica umjetničkog odgoja i obrazovanja iz Beograda, dobitnica je Nagrade za trajan doprinos razvoju dramskog i kazališnog odgoja te odgoja za umjetnost i putem umjetnosti ostvaren dugogodišnjim umjetničko-pedagoškim, znanstvenim, publicističkim te zagovaračkim djelovanjem na području cijele južnoslavenske regije.
Djetinjstvo i mladost provela je u Puli, gdje je završila Učiteljsku školu i Pedagošku akademiju. Od najranije mladosti vezana je uz Istarsko narodno kazalište, gdje joj je mati bila zaposlena, pa uz školske scenske aktivnosti, često sudjeluje u profesionalnim predstavama u kojima igra dječje uloge. U studentskim godinama aktivna je članica Eksperimentalne omladinske scene i Kazališta lutaka te glumi, recitira, vodi i organizira dramske aktivnosti, susrete i manifestacije s djecom i mladima. Za svoja tadašnja glumačka i recitatorska postignuća biva i nagrađivana na državnom Festivalu kazališnih amatera i na Goranovom proljeću. Svojim tadašnjim svestranim djelovanjem Ljubica Beljanski sudjelovala je zapravo u stvaranju pulske alternativne kulturne scene u čijem su oblikovanju djelomična udjela imala i tada vrlo nova shvaćanja o mogućnostima i funkcijama umjetnosti, posebice dramske, u odgoju i obrazovanju djece i mladih kao cjelovitih, zrelih i stvaralačkih ličnosti.
Život kolegicu Ljubicu 1971. godine odvodi u Beograd, gdje otada živi, završava studij književnosti započet u Zadru te dalje razvija svoje sklonosti za inovativne umjetničko-pedagoške prakse.
Od 1977. godine zaposlena je, najprije kao stručna suradnica, a od 1992. do 2010. godine kao direktorica, u beogradskom Centru za kulturu “Stari grad”, koji njezinim radom postaje jednim od najznačajnijih žarišta i poligona inovativnih umjetničko-pedagoških aktivnosti u bivšoj državi. U Centru Ljubica Beljanski-Ristić osmišljava i realizira brojne, u osnovi eksperimentalne, kreativne i interaktivne programe i projekte, od kojih su posebno značajni oni koji promiču dramu kao metodu odgojnog stvaralačkog rada, zatim projekti stvaralačkih dramskih radionica i predstava participativnog kazališta namijenjenih djeci i mladima ne samo kao publici, nego prije svega kao aktivnim sudionicima. (U nizu većih i manjih programa spomenimo samo najznačajnije, kao što su Dramski studio “Škozorište”, Studio stvaralačkog vaspitanja “Školigrica”, Klub dramskih komunikacija.)
Ovaj intenzivni praktičko-organizacijski rad kolegica Ljubica od 1983. potkrepljuje i osmišljava brojnim stručnim i popularizacijskim člancima u časopisima i knjigama, te radijskim i televizijskim emisijama posvećenima pedagogiji igre, stvaralačkom i dramskom odgoju i obrazovanju, medijskoj kulturi, kazalištu za djecu i sa djecom i sl.
Ujedno, kao praktičar-istraživač neposredno sudjeluje u znanstvenim projektima Instituta za pedagogiju i andragogiju Univerziteta u Beogradu posvećenima istraživanju psihosocijalnih funkcija dramskoga izražavanja u pedagoškim kontekstima.
Od 1992. godine organizira brojne seminare i radionice kreativne drame i kazališta participacije, vodi nacionalne i sudjeluje u važnim međunarodnim projektima posvećenima ulozi umjetnosti (naročito drame i kazališta) u izgradnji kulture mira, u koje poziva i uključuje kazališne umjetnike te prosvjetne radnike i stručnjake iz raznih stvaralačkih i stručnih područja, naročito iz onih koja uporabom dramskog medija omogućuju psihosocijalnu podršku u kriznim situacijama.
Osnivačica je, 1999. godine, CEDEUM-a, Centra za dramu u edukaciji i umetnosti, koji s istovrsnim udrugama u regiji, npr. Centrom za dramski odgoj Bosne i Hercegovine te našim Centrom, vrlo brzo razvija suradnju, kako u okviru međunarodnih projekata (Kazalište za društvenu promjenu; Odgojna drama i kazalište kao sredstvo poticanja inkluzije Roma), tako i kroz „lokalne“ programe poput Bitef Polifonije, pratećeg programa Beogradskog internacionalnog teatarskog festivala novih tendencija, koji Ljubica pokreće 2000. godine i otada vodi kao autorica i urednica. U programima Bitef Polifonije redovito sudjeluju brojni dramski pedagozi, stvaraoci i skupine iz Hrvatske s radionicama, predstavama i izlaganjima.
Od 2000. godine Ljubica Beljanski-Ristić članica je komisija i radnih grupa srbijanskih ministarstava kulture te prosvjete, gdje zagovara i promiče unapređivanje odgoja i obrazovanja za umjetnost i pomoću umjetnosti, posebno se zalažući za dramski i kazališni odgoj u školskom sustavu. Autorica je prvih akreditiranih programa dramskopedagoške obuke učitelja i nastavnika u Srbiji, kao i prvog nastavnog plana i programa Drama i pokret u okviru školskog predmeta Umjetnost (pored Vizualnih umjetnosti i Muzike), koji je u školskoj godini 2003./2004. ostvaren u prvom razredu osnovne škole kao rezultat tadašnje reforme obrazovanja, no koji je nakon toga, uslijed političkih promjena, nažalost prekinut.
Kolegica Ljubica članica je nekoliko međunarodnih i nacionalnih stručnih i znanstveno-istraživačkih mreža i timova te dobitnica značajnih nacionalnih i međunarodnih nagrada i priznanja za doprinose u oblasti kulture te odgoja i obrazovanja.
Svojim cjelokupnim i mnogostrukim djelovanjem Ljubica Beljanski-Ristić zaslužila je nagradu za trajan doprinos razvoju dramskoga i kazališnog odgoja i pedagogije na širem prostoru regije u kojoj živimo.
Povjerenstvo je odlučilo dodijeliti dvije Nagrade za izniman doprinos razvoju dramskoga odgoja i pedagogije.
Prvu dodjeljuje Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu za pokretanje Poslijediplomskog specijalističkog studija dramske pedagogije, čime je otvorena nova stranica u razvoju suvremenog dramskog odgoja i pedagogije u Hrvatskoj te u široj regiji. U 2018. godini studij je upisala druga generacija studenata.
Oslanjajući se na iskustva i rezultate suvremenoga razvoja dramskoga odgoja te posebice na programe akademske dramskopedagoške naobrazbe u najrazvijenijim zemljama Europe, Poslijediplomski specijalistički studij stvorio je osnovu za sustavnu edukaciju visoko obrazovanih stručnjaka, specijalista dramske pedagogije. Njihovim obrazovanjem stvaraju se čvršće pretpostavke za daljnji razvoj i unapređenje teorije i prakse dramskoga odgoja i pedagogije u nas, za proširivanje kompetencija njihovih nositelja, za nove metodičke konceptualizacije i osmišljavanja, za istraživanja i teorijsko-praktička propitivanja te povezivanja što ih suvremeni dramski odgoj i pedagogija, kao izrazito interdisciplinarno područje, omogućuje i zahtijeva.
Pokretanje Poslijediplomskog specijalističkog studija u korijenu je i nekih drugih akcija Učiteljskog fakulteta, poput simpozija o dramskom odgoju, koji se u širim regionalnim okvirima počinje afirmirati kao međunarodni stručni forum razmjene iskustava i spoznaja o dramskom odgoju i pedagogiji te srodnim i povezanim umjetničko-pedagoškim područjima. Pozitivni rezultati i ishodi ovih aktivnosti već se počinju osjećati u teoriji i praksi suvremene hrvatske dramske pedagogije.
Dr. sc. Vlado Krušić, dramski pedagog iz Zagreba, drugi je dobitnik Nagrade za izniman doprinos razvoju dramske pedagogije ostvaren objavljivanjem knjige Kazalište i pedagogija, posljednjim izdanjem biblioteke našeg Centra, objavljenom u suradnji s uglednom nakladničkom kućom Disput iz Zagreba. Ovom knjigom, koja je zapravo njegov doktorski rad dopunjen dokumentarnom građom, Vlado Krušić ne samo da je oteo zaboravu povijest moderne dramske pedagogije u Hrvatskoj, nego je istodobno ponudio mogućnost drukčijeg tumačenja povijesnog razvoja modernog hrvatskog kazališta.
Riječima akademika Borisa Senkera, „svojim uvidima, obilato potkrijepljenima dostupnom povijesnom građom, autor nudi novo i društveno relevantno razumijevanje povijesti modernog hrvatskog kazališta, njegove socijalne i kulturne uloge i statusa, razumijevanje koje se ne može više svesti samo na usko shvaćenu povijest profesionalnog umjetničkog stvaralaštva, njegovih ustanova i protagonista, već nužno mora obuhvatiti i druge kazališne, scenske, dramske i predstavljačke javne prakse koje su jednako, ako ne i više, sudjelovale u oblikovanju građanske kulture modernoga hrvatskog društva od njegovih začetaka početkom XIX. stoljeća, pa sve do danas. Među tim iznova otkrivenim praksama, idejama i protagonistima suvremena, ne samo hrvatska, dramska pedagogija može i treba, po mišljenju autora, pronalaziti svoje prethodnice, anticipacije i podudarnosti koje mogu pridonijeti potpunijem osvještavanju temelja, funkcija i mogućnosti današnje dramsko-pedagoške prakse i teorije. Obzirom na to koliko bi mogla izravno pridonijeti unapređenju nastave u hrvatskim školama, ponajprije dovođenjem učenika u istinsku poziciju aktivnih subjekata, neupitna je velika društvena važnost ove knjige.“
Mišljenju akademika Senkera pridružujemo i sud dr. Ive Gruić, koja ističe: „Osim što prezentira izuzetno jasnu sliku istraživanog razdoblja, autor uspijeva otvoriti niz pitanja izuzetno važna za konceptualno razumijevanje dramske pedagogije: pokazujući raznolike mogućnosti njenog razvoja i teorijskog utemeljenja, daje poticaj za produbljeno promišljanje današnjice i planiranje budućnosti.“
Povjerenstvo je odlučilo dodijeliti i jednu Nagradu za poseban doprinos promicanju dramskoga odgoja i kazališnog stvaralaštva djece i mladih u Hrvatskoj i svijetu, a dobitnik je Dramski studio Gradskog kazališta Zorin dom Karlovac.
Dramski studio kontinuirano djeluje već punih 66 godina te predstavlja jednu od najstarijih ustanova dramskog i kazališnog odgoja u Hrvatskoj. Pd vodstvom svog dugogodišnjeg redatelja i voditelja Berislava Frkića Dramski je studio odigrao značajnu ulogu ne samo u neposrednoj sredini u kojoj djeluje, nego i u širim državnim te međunarodnim razmjerima, kao sjedište tadašnjeg jugoslavenskog centra ASSITEJ-a – Međunarodne udruge kazališta mladih i dječjih kazališta – u čijem je osnivanju 1965. godine, zajedno sa Zvjezdanom Ladikom, sudjelovao i Berislav Frkić. No ugled i visoke ocjene svoga djelovanja Dramski je studio prije svega zaslužio dramskopedagoškim i stvaralačkim kazališnim radom s djecom i mladima, čija je kvaliteta prepoznata i potvrđena brojnim nastupima i nagradama na uglednim domaćim i međunarodnim festivalima. Pod Berislavovim vodstvom Dramski studio nije prekidao rad ni u najtežim godinama posljednjeg rata, kada se doslovno pod granatama, u vrijeme najžešćih napada na Karlovac, u podrumskim prostorijama svoga granatiranog kazališta stvarao proturatni mjuzikl Peace Child. Svakom probom i svakim svojim nastupom mladi kazalištarci pobjeđivali su bezumlje rata. Doslovno iz podruma, glas urbane kulture progovorio je na pet jezika na pozornicama širom Europe.
Poslije rata karlovački se Dramski studio odmah uključuje u nova kretanja i nastojanja u području dramskog i kazališnog rada s mladima, pa tako Berislav postaje jedan od prvih članova HCDO-a, gdje sve do smrti 2006. godine obnaša dužnost člana Komisije za dodjelu stručnih zvanja.
Danas Dramski studio nastavlja svoj uspješan stvaralački rad s djecom i mladima pod vodstvom redateljice i dramske pedagoginje Sanje Hrnjak, Berislavove učenice i naše članice, koja je svojim osobnim minucioznim umjetničkim i predanim radom, kazališnom estetikom, kreativnošću i izuzetnom motivacijskom sposobnošću tijekom posljednjeg desetljeća ostvarila niz kvalitetnih predstava izvođenih i obilato nagrađivanih na brojnim gostovanjima, festivalima i susretima u Hrvatskoj i širom Europe. Njezino djelovanje vrhunac doživljava upravo u prošloj godini nastupom Dramskog studija na svečanom otvaranju Međunarodnog dječjeg festivala u Šibeniku te nastupom na najznačajnijem Svjetskom festivalu dječjeg kazališta, u Lingenu u Njemačkoj.
Pored ovih postignuća, Dramski je studio, pod vodstvom kolegice Sanje, odgojio nekoliko nadarenih glumačkih generacija, iz kojih se niz pojedinaca opredijelio za kazalište kao svoje zanimanje te uspješno studiraju na akademijama u Zagrebu i Osijeku. No i oni članovi Dramskog studija, koji se nisu opredijelili za kazališnu profesiju, uvijek ističu da su upravo zahvaljujući dramskom odgoju i iskustvu nastupa na sceni postigli uspjehe u svojim profesijama. Konačno, kao važan doprinos kazališnoj kulturi okružja u kojem djeluju, treba istaknuti ulogu Dramskog studija u odgoju mlade kazališne publike koja već niz godina organizirano i sustavno prati njihove predstave.
Sve su to razlozi da Dramskom studiju Gradskog kazališta Zorin dom iz Karlovca dodijelimo Nagradu za poseban doprinos promicanju dramskoga odgoja i kazališnog stvaralaštva djece i mladih u Hrvatskoj i svijetu.
Na temelju zaprimljenih nominacija Povjerenstvo je dodijelilo i dva Priznanja za istaknute aktivnosti, inicijative i postignuća, osobna i institucionalna.
Prvo takvo Priznanje dodjeljujemo kolegici Željki Župan Vuksan, profesorici kroatistike i dramskoj pedagoginji iz Zagreba, diplomantici Poslijediplomskog specijalističkog studija dramske pedagogije te nastavnici hrvatskoga jezika i književnosti na Gimnaziji Sesvete u Zagrebu.
Kolegica Željka dobitnica je Priznanja za pokretanje i izvedbu prvoga nastavnog plana i programa Dramskoga odgoja kao školskog predmeta u školskoj godini 2017./2018.
Ovom inicijativom i njezinom provedbom Željka Župan Vuksan započela je sustavan metodički rad na uvođenju Dramskoga odgoja kao predmeta u školski sustav, što u ovom trenutku predstavlja i jednu od glavnih zadaća našeg Centra te hrvatske dramske pedagogije u cjelini. Iskustva provedbe Dramskoga odgoja kao fakultativnog predmeta, koji je kolegica Željka ostvarila u Gimnaziji Sesvete, njihova analiza, procjena i praktične spoznaje poslužit će kao osnova i polazište za oblikovanje kurikula Dramskoga odgoja najprije za srednje škole, a zatim, postupno, za sve ostale stupnjeve, segmente i područja hrvatskog odgojno-obrazovnog sustava.
Za svoj pionirski iskorak u metodičko osmišljavanje Dramskoga odgoja kao nastavnog predmeta smatramo da kolegica Željka Župan Vuksan zaslužuje ponijeti ovogodišnje Priznanje HCDO-a za osobnu inicijativnost i postignuće.
Drugo priznanje povjerenstvo dodjeljuje Sinjskom pučkom kazalištu za dugogodišnji stvaralački i odgojni kazališni rad s djecom i mladima u lokalnoj zajednici.
Od 1972. godine u kazalištu djeluje Dramski studio mladih, a 2010. osnovan je i Dječji dramski studio. U ove dvije sekcije trenutno djeluje preko 50 članova, a brojem d 3 do 6 premijera i s preko 60 izvedaba godišnje premašuju i neka profesionalna kazališta.
Mladi sinjski kazalištarci nastupaju na domaćim i međunarodnim smotrama i festivalima u Hrvatskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Sloveniji, Srbiji te Bosni i Hercegovini.
Posljednjih godina bave se i problemskim temama, pa tako već petu godinu na programu imaju edukativnu predstavu Dramskog studija mladih „Nedostajem sama sebi“, dosad izvedenu skoro 50 puta, koja se bavi problemom ovisnosti među mladima.
S obzirom na sve navedeno, povjerenstvo smatra da Sinjsko pučko kazalište sasvim zasluženo dobiva Priznanje za uspješan stvaralački i odgojni kazališni rad s djecom i mladima u lokalnoj zajednici.
Povjerenstvo za nagrade i priznanje Hrvatskog centra za dramski odgoj