Predhodna « 1 2 3 4 » Slijedeća
Dramska nadarenost i dob djeteta
Jedno je sasvim izvjesno: dramska nadarenost ne može se pojaviti prije nego li psihički razvoj djeteta to omogući. Istraživanja simboličke igre djece od 5 ili 6 godina pokazuju da se “igra kao autonomna dječja djelatnost počinje razlagati. Naša promatranja pokazuju da se to očituje najprije u gubljenju onog zanosa, ponesenosti igrom. Djeca kao da postaju promatrači svog vlastitog igrovnog ponašanja.” (Duran, 1988) Ovo razlaganje simboličke igre ranog djetinjstva zapravo je svjedočenje drugog važnog psihogenetskog zbivanja, a to je postupno oblikovanje unutrašnjeg, duševnog života koji s stvara uz pomoć one iste građe kojom se ranije služila simbolička igra. Proces interiorizacije simboličke funkcije zbiva se između 4. i 7. godine života. Slade ovo razdoblje naziva razdobljem “rađanja ozbiljnosti” u djeteta. Znak te ozbiljnosti također je distanciranje od vlastite igre i njezino kritičko procjenjivanje. Simbolička igra postaje za dijete sve više “samo igra”. Međutim, upravo ta distanca osigurava oblikovno-estetski stvaralački odnos prema igri, njezinoj građi i sredstvima. A građa dječje “kao da” igre, uz vanjski svijet, čini upravo unutrašnji život djeteta, dakle, ono samo, dok je sredstvo igre – opet ono samo. Otuda i najviše poteškoća u procjeni kada se pojavljuje dramska nadarenost. Bez obzira na moguću prirodnu izražajnost, osjećajnost, maštovitost, spontanost i dopadljivost, što sve može kasnije postati osobinama djetetove dramske nadarenosti, o njoj, o dramskoj nadarenosti kao spletu uzajamno uvjetovanih sposobnosti, ne može biti riječi prije nego dijete prijeđe spomenuti prag ozbiljnosti, tj. prije nego bude u stanju cijelom osobom posvetiti se dramskoj igri kao “igri”. Tako psihička zrelost, neophodna za oblikovno-estetsko stvaralačko posvećenje dramskoj igri, podrazumijeva svojevrsno vladanje sobom i baratanje različitim razinama vlastita iskustva: unutrašnjom i vanjskom stvarnošću, zbiljom i iluzijom, stvarnim ponašanjem i glumom.
Ova se zrelost sigurno ne može pojaviti prije nego li je simbolička igra interiorizirana, što se obično događa između 5. i 7. godine, ali sam taj događaj u psihičkom životu djeteta još ne znači da je razvilo sve potrebne mehanizme vladanja sobom i vlastitim iskustvom. Ako, dakle, i možemo postaviti približnu donju dobnu granicu moguće pojave dramske nadarenosti između 5. i 7. godine, kod mnoge djece potrebna se zrelost javlja kasnije.
Literatura:
– Švacov, Vladan i Batušić, Nikola (1983) Drama, dramaturgija i kazalište u Z. Škreb/A. Stamać Uvod u književnost. Grafički zavod Hrvatske. Zagreb.
– Robinson, Ken (1980) Drama, Theatre and Social Reality u Exploring Theatre and Education. Heinemann. London.
– Slade, Peter (1976) An Introduction to Child Drama. Hodder & Stoughton. London.
– Ivić, Ivan (1978) Čovek kao animal symbolicum. Nolit. Beograd.
– Duran Mirjana (1988) Simbolička igra djece u različitim socio-kulturnim uslovima u Simbolička igra i stvaralaštvo, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd.
– Aristotel (1976) O pjesničkom umijeću. August Cesarec. Zagreb.
Predhodna « 1 2 3 4 » Slijedeća