Ksenija Lekić: Dramske metode u nastavi

U više sam navrata na seminarima HCDO-a, usputno, iznosila neka svoja iskustva iz svakodnevnog rada, a u svezi s dramskim odgojem.

Neizbježno je da voditelji dramskih družina, ukoliko rade i u nastavi, koriste dramske metode u samom odgojnom i obrazovnom procesu. Uvođenjem dramskih metoda i igara, djeca se oslobađaju straha od pogreške koji inače uzrokuje njihovu zatvorenost i pasivnost. Kroz igru se djeca oslobađaju tog straha, otvaraju se, slobodno izražavaju, stiču samopouzdanje i uspostavljaju bolju komunikaciju na relacijama JA-UČITELJ i JA-OSTALI UČENICI.

Dakle, nakon mog posljednjeg prepričavanja ” … a u mom razredu …”, g.Vlado Krušić je jednostavno rekao: – Pa, napišite to!
Eto, pišem.

Radim kao učiteljica RN i ove sam školske godine dobila prvi razred. Borbu s usvajanjem (čitaj: osvajanjem) novih slova pokušavam im olakšati dobrom motivacijom. Svakodnevne igre imitacije, zamišljanja, improvizacije i uživljavanja stvaraju ugodno ozračje na satu. Obradili smo većinu pisanih slova i “stigli” do velikog i malog pisanog slova G. Tekst ponuđen uz obradu slova me iznenadio. Učitelji smiju obraditi slovo i uz neki drugi tekst po svom izboru, ali učenici svejedno pročitaju taj tekst u početnici i traže objašnjenja za nepoznate riječi.

Tekst Marije Duš: Glasanje juga ( početnica “Prvi koraci” )
Valja jugo more. Sudara valove, nosi ih i diže visoko, visoko. I razbija o hridi, o
kamenje, o obalu. Zalijeva putove i klupe uz rivu… Razbješnjelo, pretvoreno u tisuće pjenastih mjehurića… Jugo tutnji, a borovi, čempresi, masline, smokve i bajami svijaju se, šumore i odupiru se prkoseći ludom vjetru s mora.
Galebovi kriče.

Zanimljiv, slikovit, posve adekvatan tekst za obradu glagola, ali za učenike prvog razreda, usred ravnice, potpuno stran, nerazumljiv i, usudila bih se reći, neprilagođen uzrastu ( i podneblju ).Sva djeca uz našu obalu znaju što su jugo, hridi, riva, masline, bajami, smokve. A što ću ja sa svojim Slavoncima?
Strane svijeta uče u 2. razredu iz PID i ne mogu im objasniti pojam – jugo. Oni znaju za hladni sjeverac, jer su ga osjetili, a ne mogu im reći: Jugo je suprotno od sjeverca. Masline i smokve su vidjeli u prodavaonicama-prerađene. Bajami? Ne peku sve mame kolače. Riva? Tog kod nas nema.

“Nanjušila” sam problem, a problemi su uvijek poticaj za iznalaženje rješenja.
Odlučila sam ipak iskoristiti ovaj tekst za obradu slova G. Budući da slovo, samo po sebi, nije teško pisati i djeci je već poznato, odlučila sam veći dio sata posvetiti igri, dobro ih motivirati i usput objasniti sve nepoznate pojmove. Srećom, svi učenici su bili na moru.
Moji učenici sjede u formaciji kruga, tako da cijelo vrijeme imamo kontakt očima i lakše komuniciramo. Kao uvod mi je poslužila pjesma “Lula starog kapetana”(instrumentalna verzija),u kojoj se izvrsno čuje šum valova i pljuskanje o obalu uz povremene krike galebova.
Zatvorili smo oči i “preselili” na more. Učenici su sjedeći u klupama, pokretima ruku oponašali kretanje valova(od sebe) prema obali i svaki put kada bi val udario o obalu popratili bi taj pokret zvukom “…šššššš pljus…”
Igra im se svidjela jer je vjetar s mora počeo jače puhati ka obali pa su i njihovi pokreti i zvukovi postajali sve brži i glasniji.
Sjetili su se i zaključili da je takav vjetar s mora topao, da stvara velike valove koji udaraju o stijene i pjene se i da često donosi kišu. Neki učenici već znaju i strane svijeta pa smo usput i “zagrabili” u gradivo 2. razreda, naveli strane svijeta, a taj vjetar nazvali jugo.

Zatim su ustali iz svojih klupa i,i dalje žmireći, uz glazbu oponašali njihanje drveća na vjetru. Jedni su oponašali čemprese i savijali gotovo cijelo tijelo, drugi su bili borovi pa su nakrivljeni savijali samo ruke, treći su bili tvrdokorne masline i bajami. Ovaj put sam koristila glazbu iz njima drage i dobro poznate video igrice Tomb Raider uz koju uvijek rado improviziraju.
Kada smo već na moru, na obali, kada smo prošetali rivom, odlučili smo i zaplivati.
I dalje uz glazbu, žmireći su “plivali” po prostoru učionice, a zatim i zaronili na morsko dno.
Nakon izranjanja su ispričali što su sve na dnu “vidjeli”.Podijelila sam ih u 4 skupine i svaki član skupine je po vlastitom izboru, uz glazbu, zamislio da je neka morska životinja. Bilo je tu rakova, ribica, morskih konjica, dupina, morskih pasa, zvjezdača pa čak i trpova. Kada bi glazba prestala, skupina bi smrzla sliku, a učenici promatrači su pogađali tko je predstavljao koju životinju. Najviše nas je namučio dječak koji je odlučio “biti” morski krastavac. Kada smo ga pitali je li on trp, odlučno je odmahnuo glavom – on za taj izraz nikada nije čuo.
Kada su sve skupine posjetile morsko dno, izronili smo iznad morske površine i opet uz zvukove prve skladbe oponašali let i s velikim veseljem krikove galebova.
” Sletjeli” su mali Slavonci u svoje klupe i izvrsno motivirani i odmorni, poslušali i u potpunosti razumjeli tekst ” Glasanje juga”.
Obrada slova je sama po sebi jednostavna, a sat je dalje artikuliran kao i kod svake obrade slova.

Već sljedećeg dana sam imala nastavnu jedinicu iz HJ- Proljeće na livadi -govorna i pismena vježba. Naravno, igra je bila neizbježna, mada im je tema sasvim bliska. S velikom su radošću oponašali bubice i cvijeće na livadi (naravno, uz glazbu),slobodno ispričali što su “vidjeli i doživjeli”,a zatim samostalno stvarali i pisali rečenice o proljeću na livadi.
Jedna prekrasna (za uzrast djeteta od 7 godina), nažalost netočna rečenica, našla je svoje mjesto u školskom listu pod rubrikom “BISERI”. Dječak je napisao: U proljeće pčelice lete s cvijeta na cvijet i skupljaju perut.
(Što je sloboda izražavanja?)

Napominjem da ovim člankom nisam namjeravala kritizirati početnicu “Prvi koraci” (autori Bežen – Budinski), već sam htjela prikazati mogućnost prilagođavanja i improvizacije teksta služeći se dramskim metodama.
Vjerujem da bi se sa sličnim problemom našli i učitelji s naše obale i otoka kada bi u 1. razredu uz obradu nekog slova imali ponuđen lirski tekst o žitnim poljima.

Comments are closed