Category: Dokumenti

Smjernice za umjetnički odgoj (UNESCO, 2006.g.)

Umjetnički odgoj na raskršću

Dramski odgoj u nas i u svijetu u velikoj mjeri dijeli sudbinu drugih oblika umjetničkog odgoja poput likovnog, glazbenog ili plesnog odgoja, koje sve zajedno možemo smatrati dijelovima šireg polja odgoja za umjetnost i kroz umjetnost. A ta sudbina danas se čini prilično proturječna: s jedne strane službena retorika svake zemlje, kroz medije i osobne nastupe političara, ističe umjetnost, kulturu, stvaralaštvo i obrazovanje kao neporecive vrijednosti zajednice kojoj se obraća. S druge strane, pak, pretvaranje tih vrijednosti u tržišne proizvode posvuda uzima toliko maha da se sve veći broj umjetnika, pedagoga i filozofa pita živimo li još uvijek u svijetu u čijem je središtu čovjek kao cjelovito umno, stvaralačko i kulturno biće ili u svijetu u kojem se na nj računa tek kao na potrošača ili kao na proizvod jednako tako izložen tržištu i prodaji. Ovakva pitanja, kao i mnoga druga, koja unose sumnju i neizvjesnost u posao koji su iz ljubavi i uvjerenja izabrali, muče sve veći broj dramskih i umjetničkih pedagoga širom svijeta. IDEA, Međunarodna udruga za dramu/kazalište i odgoj, kao krovna svjetska udruga dramskih pedagoga, nije lišena ovih dilema. Kako se nositi s njima?

U ožujku 2006. u Lisabonu je u organizaciji UNESCO-a, specijalizirane agencije Ujedinjenih naroda za intelektualna i etička pitanja na području obrazovanja, znanosti i kulture, održana svjetska konferencija o umjetničkom odgoju naslovljena Oblikovanje stvaralačkih  mogućnosti za 21. stoljeće. Uz odgovarajuća ministarstva zemalja članica UN aktivni sudionici u pripremi i realizaciji konferencije bile su i tri svjetske udruge kojima je umjetnički odgoj, unutar njihovih specifičnih izražajnih područja, glavni cilj i oblik djelatnosti. Među njima bila je i IDEA, čiji je agilni predsjednik Dan Baron Cohen bio jedan od glavnih pokretača suradnje triju udruga i njihova zajedničkog djelovanja s UNESCO-om. Neposredno prije UNESCO-ove konferencije tri su udruge održale skup na kojem su dogovorene osnove buduće zajedničke organizacije – Svjetskog saveza organizacija umjetničkog odgoja – i na kojem je oblikovana zajednička Deklaracija koju su potom predstavile sudionicima konferencije.

Deklaracija je izazvala znatan odjek među sudionicima UNESCO-ove konferencije. Jedna od njezinih konkretnih posljedica bio je nastanak UNESCO-ovih Smjernica za umjetnički odgoj koje su godinu dana nakon konferencije prihvaćene kao službeni dokument UNESCO-a, a to znači da predstavljaju službenu preporuku svim vladama zemalja članica UN kako postupati i koje ciljeve izabirati kad je u pitanju odgoj i obrazovanje kroz i za umjetnost.

U uvodnom dijelu Smjernica jasno je istaknuta njihova osnovna zadaća: definirati ulogu umjetničkog odgoja u odnosu na stvaralačke potrebe i kulturnu svijest 21. stoljeća te oblikovati strategije potrebne za uvođenje i promicanje umjetničkog odgoja u odgojno-obrazovnom okolišu.

Neka od polaznih pitanja bila su: „Služi li umjetnički odgoj samo razvoju dobrog ukusa ili je on sredstvo poboljšanja učenja u ostalim predmetima?“; „Treba li umjetnost poučavati samo kao zaseban predmet ili kao široko područje iz kojeg izrastaju mnoga druga znanja, vještine i vrednote (ili kao oboje)?“; „Treba li umjetnički odgoj biti povlastica samo nekolicine umjetnički darovitih ili treba biti namijenjen svima?“.

Smjernice dalje definiraju četiri glavna cilja umjetničkog odgoja:
1. Zagovaranje općeljudskog prava na odgoj/obrazovanje i kulturnu participaciju
2. Razvitak individualnih sposobnosti
3. Poboljšanje kvalitete odgoja/obrazovanja
4. Promicanje kulturne raznolikosti

Prvi cilj svoju osnovu nalazi u dokumentima UN, i to u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, u kojoj se ističe pravo na kulturni razvitak i obrazovanje kao nezaobilazne pretpostavke osobnog dostojanstva i slobodna razvitka ličnosti, te u Konvenciji o pravima djeteta, gdje se naglašava pravo djeteta na primjereno sudjelovanje u kulturnim i umjetničkim aktivnostima.

Drugi cilj, razvitak individualnih sposobnosti, povezan je s rastućim potrebama društava i njihovih gospodarstava za kreativnim, fleksibilnim, prilagodljivim i inovativnim pojedincima koji će se moći snaći u svijetu rada sve podložnijem brzim promjenama. Svojim integrativnim i korelacijskim mogućnostima umjetnički odgoj pridonosi upravo takvu širem i nespecijaliziranom odgoju/obrazovanju koje kasnije pojedincu omogućuje lakšu prilagodbu životnim okolnostima i zahtjevima tržišta rada.

Treći cilj temelji se na osvjedočenju da umjetnički odgoj na nekoliko načina bitno poboljšava kvalitetu odgoja/obrazovanja: omogućuje aktivno učenje, promiče općeljudske vrednote, pomaže oblikovanju lokalno prilagođenih te stoga učenicima zanimljivih nastavnih planova i programa, razvija poštivanje i suradnju s lokalnom zajednicom i kulturom, te razvija stručno osposobljene i motivirane učitelje.

Četvrti cilj počiva na spoznaji da umjetnički odgoj razvija osobne i kolektivne identitete i vrednote, da razvija jezik(e) i oblike priopćavanja, te da prenosi kulturna znanja i izričaje  pridonoseći tako kulturnoj raznolikosti.

U sljedećem poglavlju govori se o glavnim oblicima razumijevanja umjetničkog odgoja. Ukazuje se na nedostatnost naših uobičajenih shvaćanja podjele umjetničkih izražajnih područja te se ističe potreba integrativnog i interdisciplinarnog pristupa koji će povezivati i uključivati različite vrste umjetnosti.

Posebno je naglašeno da u umjetničkom odgoju jednaku vrijednost trebaju imati kako konačni rezultat tako i proces koji je do njega doveo.

Smjernice razlikuju dva glavna pristupa umjetničkom odgoju, s time da se niti jedan ne nastoji isključiti, već se naprotiv mogu kombinirati i isprepletati. Prema prvom, umjetnost se poučava kao zaseban predmet kroz različite umjetničke vrste, čime se razvijaju učenikove umjetničke vještine, senzibilitet i umjetnički ukus. Prema drugom, koji se često naziva i odgojem kroz umjetnost, umjetnički odgoj se shvaća kao metoda u kojoj su umjetničke i kulturne dimenzije gradiva uključene u poučavanje svih školskih predmeta. Oslanjajući se na znanstvene uvide o „mnogostrukim inteligencijama“ umjetnost je ovdje medij za šire i produbljenije učenje različitih predmeta. Primjerice, uporaba boja, oblika i predmeta u vizualnim umjetnostima i arhitekturi može obogatiti poučavanje nastavnih predmeta poput fizike, kemije, biologije ili geometrije; dramska i glazbena umjetnost mogu pomoći u poučavanju kako materinjeg tako i stranih jezika.

Poglavlje Osnovne strategije učinkovita umjetničkog odgoja ističe dva osnovna zahtjeva kojima se može ostvarivati učinkovit umjetnički odgoj: s jedne strane, valja omogućiti učiteljima, umjetnicima i drugima dodatno neophodno obrazovanje iz umjetničkog odgoja, a s druge, treba poticati stvaralačku suradnju na svim razinama, od ministarstava, preko umjetničkih i pedagoških škola i ustanova, do društvenih organizacija i udruga razvijajući partnerski odnos između danas najčešće razdvojenih područja kulture i obrazovanja.

Obje navedene zadaće dalje se podrobnije razrađuju, tako da imamo zasebne opise obrazovnih potreba učitelja umjetničkog odgoja, učitelja ostalih predmeta, kao i umjetnika koji se uključuju u odgojno-obrazovni proces. Na isti način su razrađene i spomenute razine suradnje među različitim čimbenicima umjetničke, kulturne i odgojno-obrazovne djelatnosti.

Posebno poglavlje posvećeno je istraživanju umjetničkog odgoja, gdje se naglašava važnost obaviještenog i kompetentnog donošenja odluka u tom području.

Dok je prvi dio Smjernica posvećen obrazlaganju značaja i važnosti umjetničkog odgoja, u drugom dijelu slijedi opsežan popis preporuka o tomu tko, što i kako da pridonese njegovu kvalitetnu razvoju i realizaciji.

Preporuke su razvrstane u nekoliko skupina, pa tako imamo preporuke za „učitelje i edukatore, roditelje, umjetnike, ravnatelje škola i odgojno-obrazovnih ustanova“, zatim preporuke za „ministarstva te donositelje političkih odluka“ i konačno, preporuke za „UNESCO i druge međuvladine i nevladine organizacije“. Spektar preporuka vrlo je širok nastojeći obuhvatiti što više mogućih slučajeva i situacija s kojima se umjetnički odgoj susreće u raznim zemljama.

U trećem dijelu nalazimo „dodatke“ s opisom konkretnih primjera iz različitih zemalja koji oslikavaju korisnost umjetničkog odgoja odnosno umjetnosti za odgoj.

Na koji nam način Smjernice mogu pomoći u našem djelovanju? Preuzetno bi bilo očekivati da će se već njihovom pojavom odnos prema umjetničkom, a time i prema dramskom, odgoju početi mijenjati sam od sebe, primjerice, da naše Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa odgoj za i kroz umjetnost stavi u žižu svojih budućih zahvata u školski sustav. Međutim, ovim dokumentom zahtjevi, nastojanja i prijedlozi svih koji se zalažu za umjetnički odgoj dobivaju čvrst temelj i zaleđe u suočavanjima i suprotstavljanjima sa službenim prevladavajućim društvenim i političkim mehanizmima koji, u pravilu, ne vole remećenje ustaljenih postupaka i procedura u kojima, najčešće, za umjetnost i umjetnički odgoj nema previše razumijevanja.

Valja dobro razmisliti kako iskoristiti Smjernice za ostvarivanje ciljeva kojima teži Hrvatski centar za dramski odgoj. Jedna od preporuka jest zajedničko djelovanje s drugim udrugama, nacionalnim i međunarodnim, jer se one, kao i djelatnosti koje zastupaju, sve uglavnom nalaze u sličnom položaju. Kao što smo vidjeli, IDEA se već udružila s dvije krovne umjetničko-pedagoške svjetske udruge, a njihova sinergija već je donijela neke rezultate o kojima svjedoči usvajanje opisanih Smjernica, kao i održavanje Svjetskog samita o kreativnosti neposredno nakon IDEA-ina kongresa u Hong Kongu. HCDO ima priliku inicirati slično povezivanje i djelovanje sa srodnim umjetničko-pedagoškim udrugama u Hrvatskoj, te djelovati na širem međunarodnom planu, zajedno s ostalim članicama IDEA-e, u okviru Europske mreže IDEA-e.

Vlado Krušić

adobepdf_icon

[download id=”11″]

Deklaracija o umjetničkom odgoju (IDEA, InSEA, ISME, 2006.)

ZAJEDNIČKA DEKLARACIJA

Međunarodne udruge za dramu/kazalište i odgoj (IDEA),
Međunarodnog društva za odgoj kroz umjetnost (InSEA) i
Međunarodnog društva za glazbeni odgoj (ISME)

Ovo je povijesni trenutak za umjetnički odgoj u svijetu. Nakon šest godina priprema i dogovora IDEA, InSEA i ISME ujedinile su se kako bi dogovorile zajedničku strategiju koja će odgovoriti kritičnim trenucima ljudske povijesti: društvenom fragmentiranju, vladajućoj globalnoj natjecateljskoj kulturi, endemskom urbanom i ekološkom nasilju te marginalizaciji ključnih odgojnih i kulturalnih jezika preobrazbe.

U svom vizionarskom programu djelovanja nakon Drugog svjetskog rata UNESCO je prepoznao jedinstvenu ulogu umjetničkog odgoja u stvaranju kulture mira, međunarodnog razumijevanja, društvene kohezije i održivog razvitka. Ipak, u to vrijeme malo tko je mogao predvidjeti sociokulturne potrebe što će ih donijeti ubrzane tehnološke promjene u desetljećima koja su uslijedila. Baš kao što danas malo tko može zamisliti utjecaj i izazove tehnološkog napretka u bliskoj budućnosti.

Mi vjerujemo da današnjim post-industrijskim društvima temeljenima na znanju trebaju građani pouzdanih fleksibilnih inteligencija, vješti kreativnoj verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji, koji misle kritički i maštovito, imaju interkulturalno iskustvo i empatijski su posvećeni kulturalnoj raznolikosti.

Sve veći broj istraživanja dokazuje da se ove osobne značajke i sposobnosti stječu učenjem i primjenom umjetničkih jezika. Pozdravljamo odluke vlada širom svijeta koje reformu odgojno-obrazovnog sustava te kulturni razvitak stavljaju u središte svojih programa. Ipak, svjesni smo da ne postoji posvuda politička i profesionalna volja da se umjetnost uvrsti u učinkovito „obrazovanje za sve“, kao bitno sredstvo za učenje ljudskih prava, odgovornog građanstva i inkluzivne demokracije.

S članstvom u preko devedeset zemalja naš Svjetski savez organizacija umjetničkog odgoja broji u svojim redovima vodeće svjetske praktičare te promiče inovativne prakse umjetničkog odgoja širom svijeta. Kroz nacionalne udruge, naše članice, te kroz individualno članstvo koristimo iskustva više od milijuna posvećenih i hrabrih učitelja, umjetnika/izvođača, istraživača, školnika, političkih vođa, provoditelja i kreatora političkih odluka povezanih s formalnim i neformalnim obrazovnim zajednicama.

Naše tri organizacije jedinstvene su u namjeri da pridonesu unaprjeđivanju profesionalne prakse i sustavnom razvitku likovnog, glazbenog te dramskog/kazališnog odgoja. Mi nudimo:

–         učinkovite načine međunarodnog komuniciranja i razmjene odgojno-obrazovnih politika i resursa;

–         nacionalne, regionalne te svjetske forume koji raspravljaju i razvijaju inovativne odgojno-obrazovne teorije i prakse;

–         konceptualne i profesionalne strukture koje čuvaju materijalne i nematerijalne umjetničke kulture (naročito u zemljama u razvoju) ugrožene globalizacijom;

–         modele interkulturalne analize koji istražuju tradicionalne i nove medije omogućujući predstavljanje i razmjenu različitih pedagogija;

–         istraživanje pedagogija za osobnu i društvenu preobrazbu; te

–         kritičko propitivanje odgojno-obrazovnih, socio-ekonomskih i kulturalnih učinaka umjetnosti.

Zajednički ćemo zagovarati nove i primjerene odgojno-obrazovne paradigme, temeljene na suradnji a ne na natjecanju, koje ne samo prenose nego i preobražavaju kulturu kroz humanizirajuće jezike umjetnosti. Već preko pola stoljeća naše organizacije značajno pridonose razvitku odgojno-obrazovnih programa i metodika. I danas smo spremni kreativno odgovoriti raznolikim društvenim i kulturnim potrebama našega svijeta. Kao odgovor na akutne krize današnjice prihvaćamo izazov da naše izuzetne resurse stavimo na raspolaganje vladama i odgojno-obrazovnim zajednicama širom svijeta.

Kritičke i promišljajuće pedagogije, kao i nova sredstva umjetničkog oblikovanja, kroz vizualne umjetnosti nude studentima mogućnosti istraživanja njihovih multikulturalnih i multitehnoloških vizualnih svjetova. Koristeći izvedbene umjetnosti učitelji pretvaraju razrede u kazališta kreativnog dijaloga omogućujući mladim ljudima da uprizore vlastita rješenja za suvremene društvene izazove i potrebe. U glazbenom odgoju nove tehnologije nude uzbudljive mogućnosti razvijanja interkulturalne svijesti i zajedničkog stvaranja.

Različite umjetnosti nude mladeži jedinstvene mogućnosti za razumijevanje i oblikovanje vlastitih kulturnih i osobnih identiteta. One potiču interdisciplinarno djelovanje i kolektivno odlučivanje te motiviraju mlade ljude za aktivno učenje i kreativno propitivanje.

Naše tri organizacije stvorile su savez za strateško djelovanje utemeljen na načelnom i stalnom dijalogu. Naš je osnovni cilj ubrzati međunarodno širenje programa umjetničkog odgoja. Želimo surađivati sa svim vladama, mrežama, odgojno-obrazovnim ustanovama, zajednicama i pojedincima koji dijele našu viziju.

Pozivamo UNESCO da izvrši zadaće radi kojih je osnovan pridružujući nam se u nastojanju da umjetnički odgoj postane središte programa održivog ljudskog razvoja i društvene preobrazbe.

U Lisabonu, 6. ožujka 2006.

Na prijelomu Milenija – Izjava o dramskom odgoju u Hrvatskoj 2000.

Prijelomnica tisućljeća datum je velike simboličke snage. Dakako, nedavnost osnutka naše udruge ne daje nam osnove za nekakvo značajnije sređivanje računa, ali nam zato ovaj datum velikih brojki i simboličnog početka “novog doba” daje dobar povod za priopćavanje naših osnovnih opredjeljenja o sadašnjosti i budućnosti dramskog odgoja u Hrvatskoj.
Posljednjih tridesetak godina svjedoci smo dviju revolucija u odgojno-obrazovnim sustavima i procesima. Jedna je očevidna, spektakularna i ubrzana, donose je strojevi i svi je dobro poznajemo kao informatičku revoluciju. Druga je manje razvidna, poglavito nama u Hrvatskoj, teže i sporije se odvija, njezini izvršitelji su ljudi, a sastoji se u dramatizaciji procesa odgoja i obrazovanja. U posljednjih nekoliko godina poznajemo je kao dramski odgoj. Podsjećamo:

  • Pod dramskim odgojem danas se podrazumijeva skup metoda poučavanja i učenja koje se koriste dramskim izrazom kao čovjekovom sposobnošću kojom se on služi tijekom sazrijevanja i odrastanja.
  • Dramski izraz podrazumijeva svaki oblik izražavanja u kojem su stvarni ili izmišljeni događaji predstavljeni s pomoću odigranih/odglumljenih uloga i situacija.
  • Dramski odgoj nema za svoj isključivi cilj profesionalno bavljenje drmskom umjetnošću ili tek njezino lakše razumijevanje. Dramski odgoj prije svega odgaja za život i namijenjen je svoj djeci.

Na ovim osnovnim spoznajama Hrvatski centar za dramski odgoj od svog osnutka u veljači 1996. utemeljuje svoje ciljeve i pravce djelovanja.

STATUS DRAMSKOG ODGOJA U HRVATSKOJ

Iako dosadašnji rad centra bilježi preko 40 temeljnih i nekoliko specijaliziranih višednevnih radionica, zatim dva velika savjetovanja, niz pojedinačnih sudjelovanja na radionicama, savjetovanjima i kongresima u inozemstvu, a nadasve dojmljiv broj članova koji se približuje brojci od 300, neke od osnovnih tvrdnji koje smo o dramskom odgoju u Hrvatskoj iznijeli u našoj “Izjavi o stanju dramskog odgoja u HrvAtskoj” iz 1997. stoje, na žalost i danas:
Dramski odgoj u Hrvatskoj postoji kao priznata i prepoznata djelatnost samo u rijetkim izvanškolskim ustanovama, gdje je dramski odgoj sastavnim dijelom njihove redovne djelatnosti.
Zanimanje dramskog pedagoga kao takvo nije poznato, osim onima koji se njime izravno bave. Sukladno tomu, škole za dramske pedagoge ne postoje, već se to postaje samoučenjem kroz praksu.
Našom djelatnošću pak uspjevamo mijenjati svijest i odnos spram dramskog odgoja kod onih koji su imali prilike sudjelovati na našim seminarima, radionicama i savjetovanjima. Međutim, još uvijek nedovoljnom osjećamo potporu “službenih” ustanova: ministarstava, zavoda, visokoškolskih ustanova, županijskih i gradskih ureda. U tim se ustanovama tek počinju otvarati vrata našim ponudama i zahtjevima.

OSNOVNA VRIJEDNOSNA OPREDJELJENJA

HCDO želi biti partner državnim i nedržavnim ustanovama i organizacijama te aktivno pridonositi u sljedećim pravcima odgojno-obrazovnog i socio-kulturnog djelovanja:

  • izgradnja odgojno-obrazovnog sustava koji će za cilj imati odgoj slobodnih, stvaralačkih i odgovornih ličnosti koje vole i cijene život i ne uzmiču pred njegovim problemima,
  • razvoj mirotvorstva kao načina aktivnog rješavanja sukoba među skupinama i pojedincima a time i kao jedne od temeljnih vrijednosti zajedničkog življenja i demokratskog odlučivanja,
  • ravnoteženje neizbježnih globalizirajućih tendencija u svijetu i hrvatskom društvu s potrebom očuvanja individualnih, lokalnih i mikrokulturnih osobitosti koje predstavljaju kulturno i društveno bogatstvo,
  • odgoj za trajni osobni razvoj i samoučenje,
  • trajno dopunsko obrazovanje učitelja i odgajatelja koje postaje neophodno u dobu koje se tako brzo mijenja da učenici u nekim znanjima, primjerice informatičkim, postaju obrazovaniji od svojih učitelja,
  • borba protiv svih oblika ovisnosti,
  • skrb za pojedince i skupine s posebnim potrebama i izgradnja pojačane osjetljivosti kod ostalih za njihove probleme,
  • trajna skrb o darovitim pojedincima koji, kao odrasle osobe i stručnjaci, mogu pomoći u ostvarivanju svih navedenih zadataka.

DRAMSKI ODGOJ U HRVATSKOM ODGOJNO-OBRAZOVNOM SUSTAVU

Svakodnevno nam iskustvo govori da se u našim školama, vrtićima, domovima, kao i u raznim odgojno-obrazovnim ustanovama posebne namjene dramski rad obilato i intenzivno koristi. Zahvaljujući sve većem broju odgajatelja, učitelja i profesora koji su prošli neke od naših seminara, radionica i savjetovanja (preko 1200 sudionika u preko 40 akcija) dramski rad, uz slobodne aktivnosti u kojima je najrašireniji, susrećemo sve češće kao metodu u redovnoj nastavi, zatim na satovima razredne zajednice, u radu posebnih učeničkih grupa, pa čak i na roditeljskim sastancima.U nekim slučajevima nalazimo ga u pojedinim, zasad rijetkim, oblicima integrirane i projektne nastave. Isto tako, dramski i slični kolegiji koji kao osnovu koriste radioničke oblike rada počinju nalaziti svoje mjesto, uglavnom zasad kao izborni predmeti, na nekim visokoškolskim ustanovama. Sve to ukazuje da su studenti, odgajatelji,učitelji i profesori kao osnovni djelatnici našeg odgojno-obrazovnog sustava željni i spremni za intenzivnije uvođenje dramske pedagogije na svim razinama sustava.
Ovu njihovu spremnost, međutim, ne prate neke druge pretpostavke neophodne za snažniju nazočnost dramskog odgoja i pedagogije u našem školstvu. To su sljedeće pretpostavke:

  1. Stvaranje visokostručnih zanstveno-metodičkih timova stručnjaka koji mogu oblikovati i sudjelovati u realizaciji programa dramskog odgoja i pedagogije u hrvatskom odgojno-obrazovnom sustavu.
    Članovima ovih timova logično mjesto jest na pedagoškim i edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetima, na učiteljskim akademijama, na studijima socijalnog rada, na Akademiji dramske umjetnosti, pri Zavodu za unapređenje školstva Ministarstva prosvjete i športa, kao i u izvanškolskim ustanova koje se bave dramsko-pedagoškim radom. Jedan od ciljeva djelovanja HCDO jest da se tijekom sljedećih nekoliko godina u ovim ustanovama postupno stvori krug stručnjaka koji će biti u stanju oblikovati i pokrenuti programe dramske pedagogije i odgoja. Postoji veliko zanimanje za dramsku pedagogiju i odgoj naročito među mlađim stručnjacima iz raznih područja, međutim, snažnija potpora ovim stremljenjima još izostaje. Primjerice, naša dosadašnja nastojanja da zainteresiranim stručnjacima osiguramo dodatno vrhunsko usavršavanje u dramskoj pedagogiji ostvarivana su uz izuzetne napore i uz nedovoljno razumijevanje nadležnih u odgovarajućim ministarstvima i ustanovama.
  2. Razrada sustava temeljnog i dodatnog obrazovanja učitelja, pedagoga, odgajatelja, socijalnih radnika, rehabilitatora, psihologa i sl. kao osnovnih nositelja dramskog odgojnog rada s djecom i mladeži.
    Ova se zadaća treba ostvarivati na nekoliko razina.
    Prvu razinu čine seminari kao oblik dodatnog obrazovanja namijenjeni onima koji u svom redovnom poslu već dramski rade s mladeži a nemaju prethodnog dramskog obrazovanja. Premda se može reći da smo najveći broj naših akcija ostvarili upravo na ovoj razini, ne možemo biti zadovoljni ukupnom dinamikom ostvarivanja ovih seminara, jer držimo da bi oni trebali u većoj mjeri postati dijelom sustava stručne pomoći učiteljima, odgajateljima, pedagozima i drugima. Bez obzira na tešku financijsku situaciju smatramo da Ministarstvo prosvjete i športa i njegov Zavod za unapređenje školstva ovim nastojanjima trebaju pružiti veću potporu i ohrabriti lokalne nositelje odgojno-obrazovne politike da ih prihvaćaju, čime će samo udovoljiti brojnim zahtjevima “s terena”. Za ovu zadaću HCDO je i nadalje spreman nuditi programe i stručnu pomoć.
    Drugu razinu čini dramsko obrazovanje kao dio redovna obrazovanja učitelja, pedagoga, odgajatelja, socijalnih radnika i rehabilitatora. U ovom trenutku postoji nekoliko značajnih inicijativa u raznim visokoškolskim ustanovama, čiji su nositelji i naši članovi, a kojim se postojeći oblici školovanja budućih pedagoških djelatnika nastoje obogatiti dramsko-pedagoškim i srodnim kolegijima. Osnovno je obilježje tih kolegija radionički način rada u kojem je sam proces rada kao doživljeno iskustvo jednako važan kao i intelektualno znanje koje se njime stječe. Smatramo da je izborni karakter tih kolegija u ovom trenutku najpogodniji oblik za njihovo uvođenje u praksu, čime se otvara i put njihova budućeg osustavljenja te stvaranja kruga dramski obrazovanih stručnjaka.
  3. Vraćanje značaja i ugleda slobodnim aktivnostima u školi i izvan nje kao mjestu ne samo učeničkog stvaralaštva nego i mjestu socijalizacije, usvajanja humanih vrednota i razvoja stvaralačke ličnosti učenika.
    Slobodne aktivnosti unutar i izvan škole danas u svijetu dobivaju izuzetnu važnost u prevenciji raznih oblika nesocijalnog ponašanja uključujući i ovisnost kao danas najčešće isticano zlo.
    Kad su u pitanju školske slobodne aktivnosti, zalažemo se za školu kao odgojnu, obrazovnu ali i kulturno-stvaralačku ustanovu, što ona može biti upravo preko kvalitetnih programa slobodnih aktivnosti. Pritom smatramo da
    – a) rad voditelja slobodnih aktivnosti mora biti adekvatno vrednovan i nagrađen,
    – b) valja mijenjati prevladavajući način vrednovanja stvaralačkih slobodnih aktivnosti,
    – c) voditeljima slobodnih aktivnosti, a naročito voditeljima dramskog odgojnog rada, treba osigurati odgovarajuće uvjete za rad te za pokazivanje rezultata tog rada.
    Prvom zahtjevu nemamo što dodati, osim da, uz novac, postoje i drugi oblici nagrađivanja uložena voditeljskog truda poput smanjenja satnice u redovnoj nastavi, podrške pri odlasku na seminare i radionice i sl.
    Drugi zahtjev podrazumijeva da se slobodne aktivnosti, pogotovo one dramske, ne smiju vrednovati isključivo prema uspješnosti rezultata na natjecanjima i smotrama stvaralaštva, već i prema odgojno-obrazovnim učincima ostvarenima tijekom odvijanja slobodnih aktivnosti. Ovi učinci, kojih su voditelji slobodnih aktivnosti itekako svjesni, uglavnom ostaju neprepoznati i nepriznati od strane vanjskih promatrača. Stoga se ovdje zalažemo i za odgovorniji izbor prosuditelja slobodnih aktivnosti. Pozitivni kao i negativni primjeri s “Lidrana” pokazuju koliko je taj izbor i trajna skrb o njemu važan za poticanje i razvoj slobodnih aktivnosti, posebice za dramski stvaralački rad.
    Treći zahtjev, svjesni smo, možda je najteže ostvariti u njegovu prvom dijelu. No u drugom dijelu, sigurni smo, može se učiniti mnogo više. Tamo gdje to ne mogu same škole, neophodna je pomoć izvanškolskih ustanova, poput centara za kulturu, narodnih sveučilišta i domova kulture. Jer skrb o stvaralaštvu mladih skrb je o kulturi vlastite sredine.
    Uz školske slobodne aktivnosti danas u razvijenu svijetu iznimnu važnost dobivaju izvanškolski oblici stvaralačko-socijalizacijskog rada s mladeži, jer zajedno s obitelji i školom značajno pridonose zdravom razvoju mladih ličnosti. Držimo da pored sporta, koji već uživa značajnu javnu potporu, danas posebnu važnost u radu s mladeži moraju imati svi oblici stvaralačkog provođenja slobodnog vremena kao što su igraonice, centri umjetničkog i stvaralačkog odgoja, kulturno-umjetnička društva, klubovi mladeži, socijalizacijske skupine i sl. Upravo ove aktivnosti predstavljaju srž nacionalnog programa prevencije ovisnosti i neprihvatljiva ponašanja djece i mladeži. Ne čekajmo da gorući problemi mladih eksplodiraju. Radije stvarajmo pretpostavke za njihov svestran i cjelovit razvitak. Ulagati u ustanove i organizacije za kulturno stvaralaštvo mladeži znači ulagati u sigurniju i sretniju budućnost Hrvatske. Isto tako, zalažemo se da svi takvi oblici rada budu otvoreni svoj djeci i mladim ljudima bez obzira na sposobnosti.
  4. Pokretanje Srednje dramske škole kao odgojnog i metodičkog centra dramske pedagogije
    Širenje pojma i polja drame koje je već na djelu uključuje i vertikalno osustavljenje ustanova i programa dramskog odgoja. Srednju dramsku školu vidimo kao važno mjesto takva sustava, naime, kao odgojni i metodički centar dramske pedagogije. Škola, za koju postoji opširan elaborat podržan od niza najuglednijih visokoškolskih ustanova, zamišljena je kao suvremena hrvatska replika britanske “škole za govor i dramu” (“speech and drama school”) u kojoj bi se intenzivno stjecalo znanje o drami kao umjetnosti, o drami kao mediju učenja, ali i o vještinama moderne komunikacije usredištene u govoru i osobnom nastupu. Jezgru kurikuluma činio bi program umjetničkog dramskog odgoja kao onaj koji uz metode rada nudi i kriterije. Slično drugim srednjim umjetničkim školama i ova škola bi bila otvorena mladim ljudima koji imaju dara i motivacije za dramski izraz, osobno javno nastupanje i govornu komunikaciju. Skup stečenih znanja otvorio bi završenim učenicima ove škole vrata niza studija i mogućih zanimanja: od onih koja se govorom bave (fonetičari, defektolozi) ili se njime služe kao osnovnim izražajnim sredstvom (novinari, komentatori, voditelji programa, dramski glumci), preko onih u kojima je osobni nastup presudan (pravnici, učitelji, predstavljači, političari), onih koji se bave međuljudskim odnosima (psiholozi, sociolozi, psihijatri, odgajatelji) ili dramskim fenomenom i književnošću (dramaturzi, kritičari, teatrolozi) do onih koji se bave dramskom umjetnošću (glumci, redatelji, dramski pisci) i dramskim odgojem (dramski pedagozi).

DRAMSKI ODGOJ I POLITIKA PREMA MLADIMA

Postojeći izvanškolski oblici dramsko-pedagoške djelatnosti u Hrvatskoj dijele sudbinu svih aktivnosti koje za svoj glavni ili djelomični cilj imaju kontinuirani odgoj mladeži s pomoću umjetnosti i stvaralaštva. Ustanove državne i lokalne kulturne odn. odgojno-obrazovne politike uglavnom nevoljko prihvaćaju takve programe, prvi s obrazloženjem da to spada u odgoj i obrazovanje, a drugi da to spada u kulturu. Unutar ovakva međusektorskog “ping-ponga” odvija se i sudbina programa našeg Centra, neki put s više, a neki put s manje sreće.
Dramski odgojni i stvaralački rad s mladeži jednako pripada području odgoja i obrazovanja kao i području kulture, a danas je sasvim jasno da ga valja smatrati i sastavnim dijelom globalne socijalne politike spram mladeži, poglavito programa društvene prevencije ovisnosti.
Od ustanova odgovornih za provođenje odgojno-obrazovne, kulturne te socijalne politike očekujemo:

  1. Veće razumijevanje i osjetljivost za naše i slične programe namijenjene mladeži u kojima podjednaku važnost imaju odgojno-obrazovni, kulturni i socijalni čimbenici. Nadamo se da ćemo našom djelatnošću i sami pridonijeti razvoju ove osjetljivosti koja sada u velikoj mjeri nedostaje.
  2. Potporu programima koji imaju za cilj snažnije povezivanje škola te centara umjetničkog odgoja i stvaralaštva mladeži sa centrima za socijalni rad, ne samo radi ambulantnog, tj. naknadnog reagiranja na neželjene pojave, nego i radi preventivnog djelovanja u lokalnim zajednicama putem zajedničkih akcija kroz mladima primjerene i privlačne oblike stvaralačkog rada.
  3. Jednako tako očekujemo potporu ravnopravnom uključivanju ustanova za rad s djecom i mladeži s posebnim potrebama u sustav javnih smotri stvaralaštva poput susreta amatera te školskih susreta “Lidrano” i sl., kao i gostovanjima i razmjeni školskih družina slobodnih aktivnosti sa sličnim družinama u ustanovama za rad s djecom i mladeži s posebnim potrebama. Ne treba zaboraviti ni to da pri takvim susretanjima invalidnost može biti snažan poticajni uzor neinvalidnim osobama za suočavanje s vlastitim životnim teškoćama.
  4. Trajnu skrb i jaču potporu dramski darovitoj djeci i mladim ljudima. Posljednjih godina sasvim neshvatljiv i neopravdan otpor državnih ustanova onemogućio je neke već ustaljene oblike takve potpore koji su pokazivali i još uvijek pokazuju dobre i dokazane rezultate. U situaciji zabrinjavajuće pasivnosti i apatije mladih naraštaja, dramski rad omogućuje darovitoj i osjetljivijoj djeci da izraze svoje misli, osjećaje i stavove, da bezbolno komuniciraju sa svijetom i da se od njeg ne otuđuju, već da svoju stvaralačkost razviju i pozitivno iskoriste.Pružajući potporu dramski darovitoj djeci ne odgajamo samo buduće dramske umjetnike nego i buduće dramske pedagoge čime pridonosimo ukupnom razvoju dramskog odgoja i pedagogije u Hrvatskoj.
    Svim ovim nastojanjima, prijedlozima i očekivanjima Hrvatski centar za dramski odgoj spreman je dati vlastiti doprinos kako svojim službenim odlukama i aktivnostima tako i osobnim djelovanjem svojih članova.

Ova izjava oblikovana je na temelju rasprave održane na skupštini HCDO 23.10.1999.

Predsjedništvo Hrvatskog centra za dramski odgoj

Zaključci savjetovanja “Mogućnosti dramskog odgoja u radu s djecom i mladeži s posebnim potrebama“ (1998.)

(Savjetovanje je održano 19 – 20. 12. 1998. u ZAGREBAČKOM KAZALIŠTU MLADIH)

Terapijske i socijalizacijske mogućnosti dramskog izražavanja danas se široko priznaju u većem dijelu svijeta, poglavito onog razvijenog. Tijekom posljednjeg desetljeća zanimanje za odgojne mogućnosti dramskoga rada u Hrvatskoj sve više raste i izvan ustanova specijaliziranih za dramski rad s djecom i mladeži. Taj se interes naročito ispoljio tijekom domovinskog rata te nakon njega, pokazavši da je velik broj voditelja školskih scenskih družina, psihologa i pedagoga, socijalnih radnika, odgajatelja te drugih pedagoških djelatnika spontano posegnuo za dramskim izrazom kao sredstvom emocionalnog i socijalnog suprotstavljanja strahotama kojima su bili izloženi zajedno s djecom o kojoj su se tada brinuli. U tom razdoblju dramske su metode kao oblik pomoći bile daleko prisutnije nego što je to bilo poznato ne samo široj javnosti, nego i nadležnim vladinim i nevladinim, državnim i privatnim ustanovama i organizacijama.

I danas je stanje slično. To je pokazalo i ovo savjetovanje. Naime, dramskog rada u raznim ustanovama koje rade s djecom s posebnim potrebama ima daleko više nego što smo svjesni. Najveći broj ljudi koji obavljaju taj rad ne bi se mogli smatrati kazališnim stručnjacima, no kao odgajatelji, pedagozi i terapeuti, u dnevnom kontaktu s djecom i mladeži u različitim ustanovama zdravstvene i socijalne skrbi ili odgoja, znali su intuicijom, senzibilitetom i pedagoškim iskustvom osjetiti potrebitost i korisnost dramskog čina kao sredstva koje, bez obzira na umjetnički domet, daje priliku za zdravo psihoemocionalno reagiranje na probleme s kojima se njihovi mladi pitomci ili učenici suočavaju.

Danas, nekoliko godina nakon rata, ti vrijedni pregaoci, najvećim dijelom stručnjaci u svojim – nekazališnim – područjima, pružili su i na ovom savjetovanju niz potvrda opravdanosti i učinkovitosti dramskog stvaralaštva za djecu i mlade ljude s kojima rade u školama, odgojnim ustanovama, poliklinikama, centrima socijalnog rada i sl.

Savjetovanje je potvrdilo da se dramske tehnike mogu uspješno koristiti za rad s psihički ili fizički invalidnim mladim osobama, u socijalizaciji nezbrinute i delinkventne mladeži, i za pravodobno sprječavanje i odvikavanje od raznih oblika ovisnosti, u situacijama kad su međuljudski odnosi narušeni, u radu s darovitom djecomi itd.

Držimo da mnogim odgajateljima mladih hrvatskih naraštaja kao i terapeutima te rehabilitatorima koji rade s djecom i mladeži s posebnim potrebama treba osigurati odgovarajuću stručnu pomoć za odgovornu zadaću koju obavljaju i u tome vidimo svrhu promicanja dramskog odgoja i naših aktivnosti.

Zbog toga Vam se i obraćamo s našim zaključcima u nadi da nam i Vi možete pomoći u nastojanju da dramski odgoj i dramska pedagogija u hrvatskom društvu zauzmu ono mjesto koje u razvijenom svijetu već imaju.

Na završnoj raspravi sudionika savjetovanja “Mogućnosti dramskog odgoja u radu s djecom i mladeži s posebnim potrebama” donešeni su sljedeći zaključci:

1. Dramski odgoj i dramska pedagogija zavređuju veću pozornost hrvatske javnosti te ustanova i organizacija društvenog života nego što je to danas slučaj. Dramski odgoj i dramska pedagogija neće se u Hrvatskoj moći razvijati ukoliko ne steknu široku društvenu prepoznatljivost i podršku odgovarajućih državnih, strukovnih i znanstvenih ustanova i organizacija.

2. Za stjecanje društvene potpore neophodno je da svi koji na bilo koji način i u bilo koju svrhu koriste dramske odgojne metode u radu s osobama s posebnim potrebama imaju jasnu svijest o značaju, dometima i složenosti tog rada kako bi ga mogli odgovorno razvijati, promicati i zastupati tamo gdje dramski odgoj i pedagogija još nisu udomaćeni i prepoznati. U tu će svrhu Hrvatski centar za dramski odgoj osnovati jedan ili više odjela za dramski rad s osobama s posebnim potrebama te nastojati organizirati i druge oblike međusobna susretanja i razmjene iskustava kroz glasilo Centra te kroz poticanje susreta dramsko-scenskog stvaralaštva osoba s posebnim potrebama.

3. Za sustavan i dugoročan razvoj dramske pedagogije i odgoja potrebno je omogućiti trajno i sustavno obrazovanje stručnjaka ne samo kroz tečajeve, seminare, radionice i savjetovanja kakve Hrvatski centar već organizira, nego i kroz izborne, zatim diplomske i postdiplomske programe na pojedinim studijima, pedagoškim i učiteljskim prije svega, na Akademiji dramske umjetnosti, kroatistici kao i na Studiju socijalnog rada, na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu te Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta. Otvaranjem ovakvih mogućnosti stvorit će se pretpostavke za otvaranje kolegija, a kasnije i katedara dramske pedagogije kao metodičkih i istraživačkih središta.

4. Posebnu važnost pridajemo ozbiljnom problemu sadašnjeg nepovoljnog društvenog statusa djece i mladeži s posebnim potrebama te odnosa šireg društva i njegovih segmenata prema njima. Naime, kao društvo još smo po mentalitetu i uvriježenim vrednotama skloniji izdvajanju, ili u najboljem slučaju sažaljevanju, takvih osoba. Zato se zalažemo za daleko intenzivnije razvijanje društvene osjetljivosti za sposobnosti, darovitost i potrebe takve djece i mladih ljudi kod svih ostalih članova društva, a naročito kod mladih naraštaja. Treba razvijati svijest o potrebi uključivanja takvih, naročito mladih, osoba u društveni život počevši od obitelji, razreda odn. odgojne skupine pa do stručnog osposobljavanja i radne sredine. Presudnu ulogu u tom djelovanju moraju imati sustavi odgoja i obrazovanja te javnog priopćavanja. Pritom dramski rad može biti snažno sredstvo socijalne inkluzije djece i mladih ljudi s posebnim potrebama, jer razvija humane odnose među djecom bez obzira na sposobnosti ili nedostatke, a njegov javni umjetnički izraz može biti način društvena potvrđivanja, promicanja i ostvarivanja načela inkluzije djece i mladeži s posebnim potrebama u zajednicu. Osim toga, dramsko stvaralaštvo takvih osoba i njegovo javno predstavljanje neki put će njihovu posebnost iskazati ne kao nedostatak već kao bogatstvo.

5. Na tragu prethodna zaključka zalažemo se za snažnije povezivanje škola i centara za socijalni rad, ne samo radi ambulantnog, tj. naknadnog reagiranja na neželjene pojave, nego i radi preventivnog djelovanja u lokalnim zajednicama putem zajedničkih akcija kroz djeci i mladeži primjerene i privlačne oblike stvaralačkog rada. Jednako tako se zalažemo za ravnopravno ukjučivanje ustanova za rad s djecom i mladeži s posebnim potrebama u sustav javnih smotri stvaralaštva poput školskih susreta “Lidrano” i sl., te za gostovanja i razmjenu školskih družina slobodnih aktivnosti sa sličnim družinama u ustanovama za rad s djecom i mladeži s posebnim potrebama. Ne treba zaboraviti ni to da pri takvim susretanjima invalidnost može biti snažan poticajni uzor neinvalidnim osobama za suočavanje s vlastitim životnim teškoćama.

6. Darovita i talentirana djeca i mladi ljudi, kao specifična skupina s posebnim potrebama, u Hrvatskoj još uvijek ne uživaju dostatnu pozornost i sustavnu skrb. Takva djeca nisu pošteđena teškoća u osobnu sazrijevanju i društvenoj prilagodbi. Darovitoj djeci dramski rad itekako može biti od pomoći u osobnu razvoju. U situaciji zabrinjavajuće pasivnosti i apatije mladih naraštaja, dramski rad omogućuje darovitoj i osjetljivijoj djeci da izraze svoje misli, osjećaje i stavove, da bezbolno komuniciraju sa svijetom i da se od njeg ne otuđuju, već da svoju stvaralačkost razviju i pozitivno iskoriste. Narav ovog našeg savjetovanja razlog je da istaknemo potrebu snažnije skrbi i potpore dramski telentiranoj djeci i mladim ljudima kao onima koji će u budućnosti možda postati ne samo istaknuti dramski umjetnici nego i istaknuti dramski pedagozi te razvijati dramski odgoj i pedagogiju u Hrvatskoj.

7. U stvaranju prostora za sustavan razvoj dramskog odgoja, ali i za široku prevenciju raznih oblika nesocijalnog ponašanja uključujući i ovisnost kao danas najčešće isticano zlo, jedna od važnijih zadaća pripada odgojno-obrazovnom sustavu te posebno slobodnim aktivnostima čiji status u školama još uvijek nije najbolje riješen. Zalažemo se za vraćanje značaja i ugleda slobodnim aktivnostima u školi kao mjestu ne samo učeničkog stvaralaštva nego i mjestu socijalizacije, usvajanja humanih vrednota i razvoja stvaralačke ličnosti učenika. Zalažemo se za školu kao odgojnu, obrazovnu ali i kulturno-stvaralačku ustanovu. Jednako tako smatramo da rad voditelja slobodnih aktivnosti mora biti adekvatno vrednovan i nagrađen.

8. Uz školske slobodne aktivnosti danas u razvijenu svijetu iznimnu važnost dobivaju izvanškolski oblici stvaralačko-socijalizacijskog rada s djecom i mladeži, jer zajedno s obitelji i školom značajno pridonose zdravom razvoju mladih ličnosti. Držimo da pored športa, koji već uživa značajnu javnu potporu, danas posebnu važnost u radu s mladeži moraju imati svi oblici stvaralačkog provođenja slobodnog vremena kao što su igraonice, centri umjetničkog i stvaralačkog odgoja, kulturno-umjetnička društva, klubovi mladeži, socijalizacijske skupine i sl. Ne čekajmo da gorući problemi mladeži eksplodiraju. Radije stvarajmo pretpostavke za njezin svestran i cjelovit razvitak. Ulagati u ustanove i organizacije za kulturno stvaralaštvo mladeži znači ulagati u sigurniju i sretniju budućnost Hrvatske. Isto tako, zalažemo se da svi takvi oblici rada s mladeži budu otvoreni svoj djeci i mladim ljudima bez obzira na sposobnosti.

Svi mi koji dramski izraz koristimo kao umjetničku, odgojnu, terapijsku ili rehabilitacijsku metodu tom ćemo se zadatku radosno priključiti.

Sudionici savjetovanja “Mogućnosti dramskog odgoja u radu s djecom s posebnim potrebama”